GLEDALI SMO: Mi djeca s kolodvora Zoo

Ako niste čitali knjige vjerojatno ni ne čitate ovaj članak. A ako ste čitali, onda vjerujemo da ste već i vidjeli seriju. Tako to nekako ide, no evo kako smo mi to doživjeli.

Ili si fan ili nisi. Nailazili smo često na komentare ala “joj to je o drogiranju”. Prilično površan pristup, no uglavnom onih koji nisu pročitali knjigu. Malo njih, gotovo nikoliko knjiga. Tako to biva.

Prva ekranizacija uspješnice Christiane F. u obliku dugometražnog filma nije bila kandidat za Oscara no dosta vjerno je dočarala priču s berlinskih ulica 80-ih godina kada je heroin bio popularan i veoma dostupan. Čak i najmlađoj populaciju o kojoj je u biti ovdje i riječ.

Puno godina poslije u ratu streaming servisa kada dobivamo sve bolje i bolje produkcije koje nisu dio velikih holivudskih studija pojavila se nova ekranizacija u režiji Amazon Videa koji u zadnje vrijeme izbacuje sve kvalitetnija izdanja pokušavajući održati priključak s najpopularnijim servisom ove vrste, Netflixom.

“Mi djeca s kolodvora Zoo” je serija smještena u osam epizoda koja prati čuvenu družinu s berlinskog kolodvora. Družinu koja ima već mitsko mjesto u suvremenoj književnosti.

Serija prati Christianu F. i njenu disfunkcionalnu obitelj koja se raspada. Obitelji svih ostalih sudionika ove priče su potpuno deformirane i prikazuje ih se kao glavne uzročnike ulaska u ovisnost glavnih aktera knjige.

Svi ovi unutarnji problemi doveli su do koketiranja s tabletama, marihuanom, a kasnije i do ozbiljnog problema s heroinom. Ne samo heroinom nego i cijelim spektrom koji prati ovu opaku pošast. Kriminal, prosjačenje, prostitucija i u konačnici mnogo smrti.

Seriju smo dočekali kao “na iglama” nadajući se da ćemo dobiti barem sličan osjećaj kao prilikom gledanja filma “Dirt” o životu banda Motley Crue. Odgledali smo u dva dana sve epizode i zaključak nije baš obećavajući.

Nismo dobili ono što smo očekivali. Ostao nam je neki sladunjav okus u ustima ponajviše zbog činjenice da su napravili modernu pop sapunicu u kojoj glavni akteri puno češće plešu nego što se drogiraju. Ubacivanje moderne glazbe dalo je fora pristup no osjećaj da nam nešto fali je ostao potpuno prisutan.

Na glavnim se likovoma teško može zamijetiti da imaju problem s ovisnošću, osim u par scena skidanja. Sama konzumacija droge je sve samo ne opasan bauk. Imaš dojam da je sve nekako dražesno a ne jedna od mračnijih priča u kojoj se isprepliću ovisnost, pedofilija, prostitucija i borba za goli život.

Nekako je sve preproducirano. Kao da u pjesmu Ramonesa ubaciš puhače i synthesizer.

Svakom čitatelju bismo preporučili da seriju ipak pogleda. Fora je još jednom proći kroz te redove. Vizualno.

No uvijek ćemo radije ponovo pročitati knjigu. Čisto da se uvjerimo kako je to doista bilo.