Blog
KURAZ OD LOKDAUNA: Ili kako nas jebu godinu dana
Najnovije mjere savezne vlade u Njemačkoj su izazvale brojne polemike. Spadam u onu kategoriju koja poštiva sustav i vjeruje istom. Ali više nisam siguran u to.
Virus se pojavio. Pa se proširio. Pa smo otišli u prvo zaključavanje. E onda su nas malo pustili da dođemo sebi, pa se pojavio drugi val. Prve vijesti o cjepivu su se pojavile još u prvoj polovici 2020. Proizvođači su počeli štancati cjepivo odmah jer su znali da neće moći proizvesti dovoljno ako čekaju na odobrenja medicinskih ustanova i agencija nadležnih za tu (ma)tematiku.
Što se promijenilo?
Svakih sedam dana imamo nove opcije. Te sad ovo, te sad ono. O kakvom jebenom lockdownu pričamo? Ako sam ja danas na poslu i nakon posla mogu da odem u trgovinu cugom i kupim si dva piva. Je li to lockdown? Jes’ mudo labudovo. Lockdown u kojem se može milijun stvari, a milijun ne može, nije lockwodn. Lockdown je kada ne možeš dva milijuna stvari i točka. Ovo je amaterski lockdown kao i cijela politika vođenja strategije protiv pandemije. Da ne spominjem najnovije varijante s kojima nas mogu držati ovako koliko god hoće. Cjepivo je najavljeno kao rješenje a sada ga nema dovoljno. Barem ne za sve.
Pogledajte Kineze. Nema mrdnut’ iz kuće mjesec dana. Ne radi ništa. Ama baš NIŠTA. Nema kofi tu go, nema može dvoje iz šestog koljena u istom kućanstvu se sastajat s tetkom iz riziko gebita. Eno ih sad se zejebavaju, proizvode kao nikada, prodaju nam… i što je najvažnije… smiju nam se garant. No dobro. Mi se za naša prava borimo na društvenim mrežama. Tu smo najjači.
Locking Games
Ovo igranje zaključavanja. Glavni problem je hoće li biti dovoljno aviona da se ide na Mallorcu. A nas gastarbajtere ko jebe! Mi možemo u karantene, mogu nas poslati u kurac arbajt, ali kad nas treba poslati u rodni kraj onda ne daju, zaključavaju. Jebali bi se a da ne uđe. Najbolje da ne idemo nigdje osim na naše slabo plaćene poslove koje oni neće raditi.
Sve ove mjere su se do sada pokazale kao nedostatne. Brojke rastu. Mi čekamo. A vladajući se igraju. No dok je kruha i igara… nema zime za raju… ko ni snijega u proljeću, kod nas u Münchenu.
