Njegovateljica Danijela: Ispunjenost životnim pozivom

Danijela Luburić iz Čitluka njegovateljica je od 2016. godine i iako se samo sezonski mislila baviti ovim poslom, shvatila je kako je to njen istinski poziv. Radi daleko od kuće, na relaciji Austrija-Engleska, ali usprkos životu u kuferima osjeća se ispunjeno. Starim, bolesnim i usamljenim ljudima crta osmijeh na lica. Danijela je ispričala kako je sve počelo…

Sudbonosni susret

“2014. godine prišla mi je jedna žena u Međugorju i rekla kako moram osjetiti svoj poziv jer primjećuje da još ne shvaćam koja je moja uloga, koliko je važna, da ja ustvari trebam pomagati ljudima. Rekla mi je također da me sanjala, da slijedim svoj put i idem onim najpotrebnijima. I ja, i druge osobe koje su slušale, zanijemili smo od iznenađenja, ali i nekakvog straha. Plakala sam. Već nakon dvije godine se ono o čemu je govorila ispostavilo točnim… Naime, 2016. godine se zapošljavam u jednoj firmi, tada misleći samo sezonski, čiji radnici na puno vrijeme u kućnim uvjetima njeguju starije, ali u čak dvije različite države, Austrija i Engleska. I danas odlazim povremeno u obje. “

Engleska ispred Austrije

Danijela nam je usporedila svoj posao u obje države, kaže da je osnovna razlika u plaći. Engleska ima skoro dvostruko veći standard od Austrije, ali s obzirom na to da je i dalje, više je naklonjena Austriji. Također, Englesku smatra naprednijom i što što se tiče života i aktivnosti za starije. Tamo postoje klubovi sa raznim prilagođenim aktivnostima za njih, dok je u Austriji sve bazirano samo na kućnu njegu. A kada su u pitanju ljudi Danijela ne pravi razlike. Lijepo joj je provoditi vrijeme sa svojim štićenicima bez obzira kako se zovu i gdje žive, a to osjete i njihove obitelji koje su bez izuzetka iznimno zahvalne Danijeli na predanosti i brizi.

Prilagodba joj pak nije teško pala jer je, kako kaže, vrlo društvena osoba, a posebno u svome društvu voli starce i djecu. Napominje da nikada nije imala loše iskustvo i misli da je to ustvari što i sama tom poslu pristupa s ljubavlju i pozitivom, pa joj se jednako jednostavno prirodnim zakonima vraća. Priznaje da ponekad dođe do prezasićena, te da iscrpi i fizičku i mentalnu energiju, ali tada jednostavno ode kući u Hercegovinu obnoviti se. Mnogima je teško zamisliti kako izgleda jedan dan kućne njegovateljice pa je Danijela detaljno opisala.

Aktivnosti za dobro mentalno zdravlje

“Moj dan je isti kao dan bilo koje mame s malim djetetom. Pobrinem se da imaju sve obroke, da su unijeli dovoljno tekućine u organizam, da su čisti i uredni. Važno je također da su često na svježem zraku, da dovoljno šetaju, jer stalan boravak u istom prostoru nije dobar za njihovo metalno zdravlje, a ni moje. Zatim radimo i vježbe za motoriku, za poboljšanje samostalnosti pri obavljanju određenih aktivnosti i još mnogo toga.

Česte promjene raspoloženja, od sreće do tuge, od nervoze do umora, pa je potrebno balansirati. Noću kada ih uspavam uglavnom odmaram, osim u nekim situacijama kada im treba skidati temperaturu cijelu noć, slušati otkucaje srca, mjeriti tlak. Općenito ako su zdravstevno ugroženi, ali ako je ujutro osmijeh na njihovom licu onda bez obzira što sam iscrpljena, beskrajno sam sretna. Kažem vam, kao mama sa djetetom. Stari ljudi vole razgovarati i prisjećati se, pa su često govore upravo o svome životu. Kako je većina njih dementih uglavnom se vraćaju u djetinjstvo, proživljavaju neke scene iznova. “Druže se” sa svojim pokojnim članovima obitelji kao da su stvarni, ali sve je to normalno i sastavni dio starosti.”

Neke životne priče posebno ostave duboki dojam. Danijela se tako prisjetila Normana iz Engleske. Imao je 103 godine, a plakao je kao malo dijete kada je pričao o majci, koja je preminula kada je on imao samo dvije godine. Do svog posljednjeg dana je gledao u njenu fotografiju. Također je i druge članove svoje uže obitelji tragično izgubio i ti razgovori bili su puni suosjećanja, patnje i bola. Mnogim od tih ljudi potrebno je nadomjestiti ljubav. Jako, jako puno ljubavi.

Njegovateljica sa kutlačom

Kako se radi o potpunoj njezi ova Hercegovka svojim štićenicima i kuha. Iako se ranije nije mogla pohvaliti kulinarskim umijećem, postala je čak umjetnik i prepoznatljiva upravo po svojim kulinarskim poslasticama. Za sve one koje zanima takva vrsta posla, Danijela savjetuje da nauče kuhati jer je upravo to najvažnija stavka pri zapošljavanju, barem za ovakvu vrstu brige o starim ljudima.

Danijeline kreacije

Također jedan od najčešćih savjeta koji daje jeste da ovaj posao rade isključivo oni koji zaista osjete poziv, kojima je osmijeh na tim izboranim licima svakoga novog dana najveći motiv i cilj.