Naslovnica Blog OSVRT: Kako je mali Perica doživio Euroviziju

OSVRT: Kako je mali Perica doživio Euroviziju

Predstavnik Italije na Eurosongu (foto: ESC)

Sjedim, ma bolje je reći ležim i gledam drugo polufinale Eurovizije. Prvo nisam uspio jer smo imali puno posla i nekako smo smetnuli s uma. Žena je na trosjedu, ja na dvosjedu, uobičajeno, malo smo umorni pa nam ovo baš prija. Ja nisam veliki fan eurovizijske muzike, imam neke svoje muzike koje bi vjerojatno bile dosadne na ovom natjecanju, ali eto, već godinama pratim i pogledam gotovo svaki show.

Čujem da su na prvoj večeri zemlje regije loše prošle, sve su ispale, od onih koje su došle na natjecanje. Hmmm, ajde dobro, da vidimo šta se dešava. Gledam, smjenjuju se redom u kratkim intervalima od malo više od tri minute, teško ih stižem pohvatati u notama, ali, u slikama to ide puno bolje. Glumim nezainteresiranost, da ne vidi žena baš da buljim u ekran (hvala inženjerima na full HD tehnologiji) a tamo se smjenjuju San Marino, Grčka, Moldavija, Srbija, Albanija, Latvija… ma sve pjesma bolja od bolje. Ne znaš kud bi s očima. U jednom trenutku dok nastupa Srbija, žena kaže: „Ma bravo cure!“ Rekoh: „Misliš?“ Kaže: „Mislim. Napokon došlo vrijeme za prave žene. Ma vidi ovo, nisu mršave, imaju i guzice i sise. Znaju pjevati i plesati. Svaka vam čast cure.“

Ja postajem vrlo zainteresiran za show. Rekoh: „U pravu si, sto posto.“ Sada mogu gledti potpuno slobodno, da ne izgleda kao da balavim na TV i tražim „Lijepe žene što prolaze kroz grad.“ Uživam!

Između sjajnih nastupa lijepih žena, naiđe i po neka doista zanimljiva pjesma, istini za volju ne tako vizualno spektakularna, ali doista zanimljiva. Island je poslao simpatično flegmatičnu grupu, tipično skandinavsku ekipu mladih osoba s pjesmom koja na prečac osvaja nonšalancijom, prije svih onog dugajlije pjevača a potom i ostalih. Podsjeća malo na Laku, pjevača iz BiH. Kao da ga dobro prostudirao. Zaista. Švicarska je opet poslala dječaka-momka koji ima nevjerojatan glas, igra se njime, izvodi bravure visokih tonova, iako je malo dosadan na sceni. Morali bi malo poraditi na tome. Podsjeća pomalo na na neku mješavinu Enigme i Freddyja Mercuryja, ali zvuči dobro.

Na kraju večeri, svi moji favoriti, tj. favortikinje su prošli. Žao mi je samo što je Latvija ispala. Prelijepa djevojka, šteta.

Finale

U međuvremenu sam malo pregledao i snimke prve večeri, da vidim što je to bilo loše kod Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije. Ukratko, dobro sam se pripremio za finale.

Dok iščekujem moje favoritkinje, smjenjuju se pjesme iz prvog polufinala i one iz velike nedodirljive petorke. Pa i nije tako loše, mislim na one iz prvog polufinala, ali čini mi se da su moje favoritkinje bolje, doista sjajno izgledaju. Šteta što nema Latvije. Počinju se i veliki smjenjivati. O, Mein Got, šta je ovo? Italija je poslala light heavy metal band! Ne mogu vjerovat. A što se dogodilo s kanconom? Kladionice im proricale pobjedu, nemoguće. Skakuću po sceni kao razmažena djeca koja su pojela previše čokolade, i glume valjda Metallicu ili slično. Jedino mi je simpatična basistica, podsjeća me na Talking Heads.

Dolazi Francuska i ja sam bez teksta. Napokon nešto. Djevojka je neka lijepa reinkarnacija Edit Piaf. Bravo! Nastavlja se dalje, nižu se moja razočarenja. Velika Britanija, domovina Beatlesa, Stonesa, Tom Jonesa i mnogih drugih kao da se zajebava, šali se vjerojatno. Ali dobro, tako su i Ameri s košarkom slali sveučilišne ekipe, ali ne može više. Bojim se da ni Britanci neće više poslije blamaže sa zadnjim mjestom bez bodova. Zasluženo.

Počinje glasanje, gledam kako je žiri odlučio. Manje više kako bih i ja. Prilično realno. Potom sam otišao na spavanje, već mi je kasno. Ujutro, uz kafu, odmah pogledam konačan plasman. Paaaa, istina da mi je stvarno veliko iznenađenje Italija, ali sve ostalo je ok, Švicarska i Island vrlo visoko, Francuska je druga, ja bih volio da je prva, ali dobro. I onda se počnem pitati što je recept, što je formula za Eurosong?

Očigledno je to originalnost, na prvom mjestu, a potom zabava. Meni veoma drage izvođačice koje sam spominjao su imale sjajne nastupe, zabavne i vizualno moćne, ali to je to, njihovi nastupi i pjesme i nisu bile za više mjesto od onog koje su na kraju imale. Originalni nastupi koji malčice pomjeraju granice (jer Eurovizija ne voli previše pomicati granice) su uvjerljivo najbolji i zasluženo su bili u vrhu. Pored prethodno spomenutih, odlične nastupe su imali Ukrajina, s luđački dobrim nastupom pjevačice ali i dobrim miksom lokalnog folklora. Potom Rusija, sjajan nastup kao multimedijalni događaj. Također je i Litva imala zanimljiv i dobar nastup.

Velika Britanija, Njemačka i Španjolska su zasluženo bodovno i plasmanom kažnjeni. Vrlo neozbiljan pristup zemalja koje su iznjedrile neke od najboljih pjesama na Euroviziji. Imigrants songs (Led Zeppelin) ovaj puta nije imao dobru prođu. Zemlje poput Nizozemske, Švedske, Izraela nisu postigle dobre rezultate. Možda i za to postoji razlog. Kvaliteta a ne patetika i gađanje pogrešnih emocija.

A gdje smo tu mi? Očigledno da postoji koncept ili trend koji se treba pratiti. Ove godine je sve bilo u znaku disko muzike sedamdesetih. Ok, ali, ipak nije loše promisliti o malo originalnosti. Hrvatska pjesma nije bila loša, djevojka je lijepa i zna pjevati, ali je nastup bio dosadan i predvidljiv, s mišićavim plesačima koji izvode toliko puta viđene plesne korake. Slično je i s ostalim zemljama regije, osim Srbije, čija je pjesma bila neki omage splavovima, luckasto, bez smisla, ali vizualno zanimljivo. I to je presudilo, petnaesto mjesto je odličan rezultat za ovu pjesmu i ove djevojke.

Što treba uraditi? Pa, malo truda i opuštenijeg pristupa ne bi bilo zgorega. Eurovizija je opušteno natjecanje koje daje priliku zemljama da se predstave ali prije svega svima nudi zabavu. Dakle, treba slati zabavne pjesme, sve dok ne naiđete na nekoga vrlo kreativnog i originalnog, a tada ne treba oklijevati i stidjeti se sebe.

Okrenem se ženi, i kažem: „Hvala Eurosongu, napokon malo zabave. Ova protekla godina nas je tako unazadila, ljudi smo, treba nam socijalna interakcija. Postat ćemo zombiji ako se ovo nastavi.“ „Valjda neće,“ kaže ona, i ja se rado usuglasim s njom.