Connect with us

Gastro patrola

POVIJEST BUREKA: Razbijen je mit o bureku s mesom, sirom i ostalim punjenjima

Objavljeno

on

Burek, jogurt i pita sa sirom
Burek, jogurt i pita sa sirom

Ako ste se ikada našli usred rasprave o bureku sa sirom i mesom, a pritom su vas ‘učili’ kako su sve osim mesa pite, lagali su vas! Tema koja je zanimljiva ponajviše svima koji burek obožavaju a nisu iz Bosne i Hercegovine, sada će biti još draža jer, vjerovali ili ne, burek sa sirom itekako postoji, a postojao je i prije nego li je prvi Bosanac hodao Zemljom.

U Bosni i Hercegovini burek je doista naziv za jelo od vučenog tijesta punjenog mesom, obično mljevenim ili sjeckanim, i najčešće je spiralnog oblika. Žitelji ove zemlje često će se naći uvrijeđenima, a ponekad vas i uvući u raspravu kako su sve ostalo pite. Pita sa sirom ili sirnica, pita sa zeljem ili zeljanica i tako u nedogled.

Problem je, naime, što takva podjela vrijedi samo u toj zemlji, jer kako objasniti nekome iz BiH da su pite potpuno drugačiji kolači i da se prave u raznim varijantama od prhkog tijesta, počevši od popularne američke pite s jabukama ili višnjama, do onih na našim prostorima koje mogu biti i sa sirom, slatke ili slane, s višnjama, jabukama i čime sve ne, a pite su, na kraju krajeva, kolači.

Pita sa sirom

Burek ipak, gledano čak i s kulinarske tehničke strane nije kolač nego jelo koje se servira kao obrok a ne desert.

Ako se pak pravi od razvučenog tijesta i rola, a puni sa sirom ili voćem, to u takvom slučaju čak nije niti pita nego štrudla, a iste prave i Nijemci, Francuzi, Britanci, Talijani i mnogi drugi.

Burek je bosanski koliko i hrvatski, srpski, makedonski…

U zemljama Balkana burek je sastavni dio prehrambene kulture i najčešće se tradicionalno jede kao međuobrok umjesto, primjerice, sendviča, uz obvezatni jogurt. Mlađi naraštaji burek najviše vole u kasnonoćnim ili ranojutarnjim satima pri povratku s izlaska, ali samo zato što u to vrijeme pekari u noćnoj smjeni upravo razvlače i peku svježe bureke.

Oglasi
Bosanski domaći burek

I tu će se najčešće u grupi ljudi ogladnjeloj od mamurluka pronaći poneki ‘znanstvenik’ koji će započeti raspravu o pravom bureku i pitama. U takvim raspravama nerijetko ćete čuti kako je to izvorni bosanski specijalitet i kako oni prave najbolje bureke i pite, no u samom startu priča je to koja apsolutno nikako ne drži vodu. Burek nije bosansko izvorno jelo, a s Bosnom i Hercegovinom ima veze isto koliko i s ostalim zemljama na ovom podneblju. To nismo izmislili mi, to su povijesne činjenice zapisane u brojnim svjetskim enciklopedijama i gastro knjigama.

Osvajanje Europe burekom

Burek zapravo potječe iz Turske, a ono što je zanimljivo, stariji je od Turske i vjeruje se da su to jelo pripremali Turci još u svojoj pradomovini u srednjoj Aziji. Etimološki, povezan je s turskim korijenom bur-, koji znači ‘savijati’. Upravo zato u Turskoj i danas vlada najveća raznolikost u pogledu nadjeva i oblika: od malih smotuljaka nazvanih sigara böreği (‘cigarasti burek’), polumjesečastog çiğ börek (‘sirovi burek’) prženog u ulju pa sve do uobičajenog su böreği (‘vodeni burek’), koji je najsličniji našemu – u obliku velikog kruga koji se reže na četvrtine. Turci su svojim osvajanjima proširili burek diljem Bliskog Istoka i Balkana pa su burek tako počeli spravljati i arapski beduini, a preuzeli su ga i Židovi Sefardi, koji su se u većem broju naselili u Otomanskom Carstvu nakon što su ih kršćani protjerali iz Španjolske.

Kada su u pitanju zapadnije zemlje, burek je dospio do zemalja Magreba (gdje je poznat kao brik), a i do sjeverne Italije, kamo su ga opet prenijeli Sefardi (tamo se naziva burriche i isključivo je punjen slatkim nadjevom, poput marmelade od mandarina).

Štrudla sa sirom

Na istoku je burek, zahvaljujući Tatarima, pokorio velik dio bivšeg SSSR-a, prodrijevši tako posredno i u neke sjevernoeuropske kuhinje (litavsku, poljsku). Na čitavom tom ogromnom području, burek se puni setom različitih nadjeva – od uobičajenog mesa, sira, špinata, sve do neobičnijih, poput kiselice, slanutka, tunjevine – a postoji i prazni burek.

Jugoslavenski (trokutasti, okrugli) burek rođen je u Nišu

Na područje bivše Jugoslavije burek dolazi potkraj 15. st., kad je u Nišu stvoren recept za „okrugli burek“. Niš će se tako ovjenčati naslovom „pradomovine balkanskog bureka“, a od 2004. godine ondje se održava i manifestacija Buregdžijada, na kojoj je 2011. ispečen najmanji, ali i najveći burek na svijetu: najmanji su ispekli u pivskom čepu, a najveći je imao površinu od 8 m2 i bio je težak 200 kg. Nažalost, organizatori nisu imali sredstava da bi službenicima Guinnessove knjige rekorda platili put, stoga nisu nikada mogli potvrditi službenost.

Do prodora bureka u Hrvatsku i Sloveniju dolazi u međuraću i nakon Drugoga svjetskog rata kad su se u Zagrebu počele otvarati prve buregdžinice koje su držali Makedonci. Još i dan-danas jedna takva postoji u Zagrebu, a odličnih buregdžnica ima u raznim dijelovima grada.

Burek s mesom, pekarski ili trokutasti

U Sloveniju je burek dospio nešto kasnije, 1960-ih, gotovo isključivo kao hrana useljenika iz drugih dijelova Jugoslavije. Štoviše, u Sloveniji je i dan-danas burek ostao snažno povezan s negativnim predrasudama vezanima uz “čefurje“, pa je o temi kulturne uloge i semantike bureka u slovenskom društvu napisan čak i jedan doktorat!

U svakom slučaju tema o bureku može doista biti neiscrpna, a ako vam ubuduće netko pokuša ‘pojasniti stvari’ o bureku sa sirom, vi njemu pokušajte pojasniti stvari o piti ili štrudli sa sirom. Ili jednostavno odustanite. Ako ništa, barem ćete duboko u sebi znati da ste informiraniji od njega i uživati u svom bureku sa sirom ili piti sa sirom, ovisi što vam se od te dvije stvari upravo jede.

Oglasi
Continue Reading
Oglasi

Radio Putokaz Live stream

Oglasi

Handyshop Augustenstraße

Najave

Oglasi

S&P Auto Service

Blog

Oglasi

Facebook