PROJEKT BELJO: Zašto je izabrao Augsburg?

Iako prijelazni rok još nije završio, već sada možemo zaključiti da je među Bundesligašima ponajviše prometno bilo u Augsburgu. Jedno od najvećih pojačanja je zasigurno Dion Drena Beljo koji je stigao iz Osijeka.

Tim mladog stručnjaka Enrica Maaßena (38), koji je klub preuzeo prošlog ljeta, upravo je tada i započeo svoju “novu eru”, odnosno transformaciju iz kluba koji se bori za opstanak, u klub koji igra europska takmičenja.

Vjerojatno vam na prvu ovo zvuči šokantno jer smo naučili od FC Augsburga godinama već da su uglavnom u borbama za preživljavanje i glavni cilj svake sezone je bio opstati u najvišem njemačkom nogometnom rangu. Da, u sezoni 2015/16 učestvovali su u Europa ligi što je bio fantastičan uspjeh za klub tog ranga, ali od značajnijih povijesnih uspjeha imaju samo osvajanje Kupa pokrajine Bayern i to davne 1951. godine. U sezoni 2010/11 su ostvarili promociju u Bundesligu i od tada su njezin stalni član.

Američki investitori

No, prije par godina u klub su došli američki investitori i otkupili određeni postotak dionica te su uložili nešto kapitala u daljnji razvoj kluba, odnosno u dugogodišnji projekt. Tako je iznenada, kao grom iz vedra neba, u zimskom prijelaznom roku prošle godine stigao Ricardo Pepi (20), jedan od najtalentiraniji američkih nogometaša. To je bio šokantan transfer iz tog razloga jer su se za njega otimali neki veliki europski klubovi, a i sam Augsburgov susjed – FC Bayern.

Pepi je završio ipak u Augsburgu, a sada znamo i sa sigurnošću zašto, te da su sve one spominjane cifre bile, naravno, napumpane jer Augsburg ni pomoću trikova ne bi mogao potpisati takvog talentiranog nogometaša bez američkih investitora. Preciznije, radi se o Bolt Football Holdingu iz SAD-a.

Nažalost, transformacija mladog talenta iz MLS-a, točnije iz FC Dallasa nije prošla dobro ako gledamo isključivo kroz nogomet. Nije se uspio nametnuti i na ljeto je poslan na dodatno kaljenje i prilagodbu na europski nogomet u FC Groningen gdje je odmah i pokazao da “nešto ima u njemu” – 11 golova i 2 asistencije u 11 nastupa. Ali, uspjelo je sve ono drugo.

Augsburg je dobio pompu i medijsku pažnju jer je “preoteo” igrača velikanima. Probili su se, kako-tako, i na američko tržište te tom kartom prihvatili “savjete” investitora da su spremni “igrati” kako im se sugerira ako će to zaista i donijeti dugoročni uspjeh da budu klub koji se bori za gornji dio tabele, a ne da strepe iz sezone u sezonu hoće li izboriti opstanak u Bundesligi ili će potonuti niže.

Srednjoročni cilj

Zatim u ovoj priči dolazimo do ljetnog prijelaznog roka gdje se pompa već bila pomalo i stišala i svi su to ispustili iz vidokruga no, onda je Augsburg doveo bh. reprezentativca Ermedina Demirovića i opet se vratio u srž zbivanja. Pored njega potpisali su i Mergima Berishu, Arne Meiera, Elvisa Rexhbecaja. Redom nogometaše kojima nije falilo ponuda, kako od ostalih bundesligaša, tako i iz europske srednje klase. No, oni su pristali doći u Augsburg, klub iz donjeg dijela tablice. Sve njih je okupio i poveo već spomenuti trenerski wunderkind Enrico Maaßen, čovjek koji je skočio iz 3. Lige, gdje je vodio drugi tim Borussie Dortmund, u Bundesligu. I tu se može iščitati “pogled prema naprijed”, odnosno dugoročno planiranje jer se takvi treneri i na taj način dovode samo ako si prepoznao njegov potencijal i ako si mu spreman dati vrijeme i bit strpljiv s njime. Pod Maaßenom Augsburg igra dopadljiv nogomet, otvoren i napadački sa puno tempa i energije. Još uvijek su u donjem dijelu tablice gdje su skupili u 15 odigranih kola isto toliko i bodova, ali bilo je utakmica u kojima su pokazali da im treba vjerovati i da imaju “ono nešto”. Treba im samo vrijeme.

A da misle, zaista, ozbiljno pokazao je i aktualni prijelazni rok. Ispred nosa su preoteli Borussiji MG, mnogo snažnijem klubu i sa ogromnom tradicijom, hrvatskog mladog talenta, napadača Diona Drenu Belja. Za njega je postojao interes brojnih klubova i izvan Njemačke, te i hrvatskog prvaka Dinama. Neki su nudili i znatno više novaca, ali je Beljo na koncu završio u Augsburgu rekavši da ga je Enrico Maaßen svaki dan zvao na telefon da ga uvjeri kako je upravo Augsburg za njega najbolja destinacija trenutno, i kako baš njega trebaju za srednjoročnu strategiju kluba – biti među 10 najboljih u Njemačkoj.

Top 6 i europska takmičenja

Uz Belju, potpisali su i Irvina Cardonu (25), Kelvina Yeboaha (22), Sergia Cordovu (25), Davida Čolinu (22) i Arne Engelsa (19). Neki su dovedeni prvo na posudbu, ali sa svima ima mogućnost potpisa i dugogodišnje saradnje. Redom su to, kako se vidi, mladi igrači koji posjeduju neupitan talenat, doduše neizbrušen, ali igrači koji vape za sredinom koja će im dati punu šansu za afirmaciju. A Augsburg zasigurno hoće i sve što se traži od njih je da “grizu” maksimalno prema strategiji kakvu trener ima namjeru sprovoditi. Liga je idealna za takve nogometaše jer ne postoji, sveukupno gledano, bolji poligon od Bundeslige.

Nije isključeno da će potpisati do kraja prijelaznog roka još nekoliko prinova jer neke “starije” igrače žele rashodovati i u potpunosti momčad usmjeriti po dugoročnoj viziji i strategiji. Za takvo što su zeleno svjetlo dali i američki investitori jer njihov dugoročni plan od početka je da FC Augsburg bude stabilan prvoligaš u gornjem dijelu tablice koji će svake godine igrati europska takmičenja.

I “Vatreni” mogu profitirati

Zato je Beljo izabrao Augsburg, jer će tamo biti projekt kluba i nositelj srednjoročne strategije (top 10 najboljih njemačkih klubova), a ako se nametne i razvije svoj potencijal, te ako ostane više godina u klubu, onda i nositelj dugoročnog plana (top 7) – europski Augsburg iz godine u godinu.

Od tog projekta veliki profit može izvući i Hrvatska reprezentacija koja vapi za pravim centarforom, modernom devetkom koja umije sudjelovati u igri, a može zabijati kao na traci. Beljo je visok 195 centimetara i daje naznake da sve to može izvesti na vrhunskoj razini.