Naslovnica Nutricionizam STAVOVI O ISHRANI: Zašto ih svakih 10 godina mijenjamo?

STAVOVI O ISHRANI: Zašto ih svakih 10 godina mijenjamo?

Foto: envato/bernardbodo

Zašto svakih deset godina imamo promijenjene stavove o ishrani? Dat ću ovom prilikom primjer istraživanja raka debelog crijeva. Naime, prije izvjesnog broja godina, neke jednostavne studije su ukazale na povezanost gojaznosti i raka debelog crijeva, dok su druge također jednostavne studije pokazale da postoji veza između raka debelog crijeva i unosa veće količine masti, i to naročito životinjskog porijekla. Ali, zbog jednostavnosti tih studija, njihovi zaključci su iskorišteni samo kao polazne hipoteze za sljedeća istraživanja.

Nakon toga, provedena su malo naprednija istraživanja koja su trajala veoma dugo i tijekom kojih su praćene navike u ishrani velikog broja zdravih osoba. Ispostavilo se da su osobe koje su tijekom istraživanja oboljele od raka debelog crijeva, svoju ishranu dominantno zasnivale na crvenom mesu, posebno teletini. I onda smo izveli zaključak – unos crvenog mesa, a vjerojatno roštiljskog i suhomesnatih proizvoda, a ne kuhanog crvenog mesa, je povezan s rakom debelog crijeva. Ovaj zaključak je odjeknuo u sredstvima informiranja, vegani su ga odmah uvrstili u popis argumenata za svoj način ishrane i danas svi znaju da je previše crvenog mesa štetno, i kad ne znaju zašto. Ali tu nije kraj.

Jer pitanje koje se sada nameće a koje bi se moglo razriješiti tek eksperimentom i to veoma dugim je: da li je baš crveno meso uzrok raka debelog crijeva ili je riječ o nedostatku biljnih namirnica u ishrani? Drugim riječima, da li je uzrok raka debelog crijeva visok unos svinjetine i teletine, ili nedovoljan unos voća i povrća, koje predstavlja izvor zaštitnih materija i dijetetskih vlakana? Da li ljudi koji jedu roštiljsko meso u lepinji ili sendvič napravljen od bijelog kruha i pečenice imaju iste šanse za bolest kao i ljudi koji jedu pečenu teletinu i salatu? Dok čekamo na ovaj zaključak, da prelistamo časopise koji se bave ishranom, i to one najcitiranije koji su u samom znanstvenom vrhu, da vidimo koje su teme istraživanja danas aktualne. Npr., evo nekoliko:

· Dijetetska vlakna reguliraju crijevnu floru i suprimiraju upalu jetre i sistemsku inflamaciju sprječavajući fibrozu jetre kod eksperimentalnih miševa.

· Učestalost i prediktori gubitka tjelesne mase tijekom indukcijske terapije za akutnu limfoblastnu leukemiju kod djece.

· Utjecaj dugoročnog unosa suplemenata vitamina D na metabolički status kod vitamin D-deficijentnih pacijenata oboljelih od dijabetesa 2 s izraženom aterosklerozom.

· I evo jednog malo praktičnijeg, ali s ne baš iznenađujućim rezultatima: prospektivna veza između unosa gaziranih sokova i depresivnih simptoma. Kao što se može očekivati, autori su pokazali da je unos više od 4 čaše gaziranih sokova tjedno povezan s pojavom depresivnih simptoma.

Ovo sigurno nisu istraživanja koja žudite pročitati, jer većina istraživanja koja se objavljuju u nekim visokorangiranim časopisima ima jako usko definiran cilj.

Nije jednostavno doći do istine o zdravlju i ishrani, a za to postoji više razloga. Pored toga što su istraživanja veoma skupa jer se provode na velikom broju ispitanika i traju izuzetno dugo, postoje i drugi problemi, a evo i koji su to.

  1. Metabolička jedinstvenost. Činjenica je da postoje značajne varijacije među ljudima i veoma širok raspon reakcija na hranu koji ovisi od genetske sklonosti, što istraživačima uvelike otežava da dođu i do nekih osnovnih činjenica, kao što je, na primjer, optimalan nivo hranljivih tvari koje bi trebala unositi prosječna osoba.
  2. Neadekvatno povezivanje podataka. Može se dogoditi da medicinska evidencija ne bude precizna i da se svi oboljeli vode kao oboljeli od raka crijeva. U tom slučaju, istraživač ne bi mogao izvesti prave zaključke jer je svako od ta tri oboljenja pokrenuto različitim faktorima.
  3. Složenost namirnica. Kako kava utječe na zdravlje? Ovo prosto pitanje se malo komplicira činjenicom da u sastav kave ulazi oko 2.000 kemijskih spojeva. Pokušaji da se uvede redukcijski pristup u istraživanja nisu dali rezultate jer se zastupljenost raznovrsnih kemijskih spojeva i njihove reakcije ne mogu istražiti tako što će se u eksperimentu koristiti suplement koji ima samo jedan kemijski spoj kao aktivnu materiju.
  4. Istinitost iskaza. Kao što je već rečeno, sve retrospektivne studije, ali i neke kohortne studije, kompromitirane su nepotpunim, nerealnim ili iskrivljenim iskazima ispitanika.
  5. Razlika između laboratorijskih i kliničkih istraživanja. Laboratorijska istraživanja koja se vrše na neživim preparatima ili nad laboratorijskim životinjama koriste se samo kao uvod u klinička istraživanja jer mogu dovesti do zaključaka koji nisu održivi u slučaju ljudske vrste.
  6. Vrijeme koje prolazi od izloženosti do efekata. Jedan od najvećih izazova u području ishrane je vrijeme koje mora proći do pojave prvih efekata. Posebno kod mladih i zdravih ljudi može proći više od deseljeća prije nego što specifičnost ishrane dovede do određenih posljedica.
  7. Etička pitanja. Na kraju, istraživanja na ljudima su ograničena u tom smislu što moraju biti brižljivo isplanirana tako da nanose najmanju moguću štetu po zdravlje jer ispitanici ne smiju biti tretirani kao laboratorijske životinje ili objekti. S druge strane, nije jednostavno naći dovoljan broj dobrovoljaca koji će prihvatiti rizik i pristati na sudjelovanje u eksperimentu.

I toliko za sada na ovu temu. Tek da bude malo jasnije zašto i dalje ne znamo dovoljno o ishrani. Nije čudo što i dalje postoji puno prostora za one koji žele prodaavati čarobne, mistične i ljekovite formule.

Radove prof. dr. Svetlane Stanišić možete pronaći na njenom Youtube kanalu ili na Instagramu.