SVJETSKO PRVENSTVO: Neka “igre” počnu!

SVJETSKO PRVENSTVO: Neka “igre” počnu!

Klupski nogomet je priveden kraju u ovoj ludoj polusezoni, “uočnici” Svjetskog prvenstva, i sada se možemo maksimalno okrenuti i posvetiti isključivo reprezentacijama. 

Tri, dva, jedan, idemo…

Ops, ali gdje ćemo?

Selektori strepe uoči okupljanja svojih odabranika sa liste od 26 sretnika za Katar da se ne bi u posljednjim trenutcima dogodila ozljeda.

A ti sretnici pogubljeno gledaju svoj raspored, šta su sve prošli posljednjih mjeseci i šta sve je pred njima do kraja ove nevjerojatno lude sezone. Trebati će im najprije nekoliko dana psihofizičkog “restarta” i odmora, a vremena nema jer šou mora ići dalje, a vrijeme je novac.

Navijači se dijele u tabore te je veliki dio njih kritički nastrojen i poziva na bojkot Svjetskog prvenstva zbog svega čime je obavijena organizacija samog turnira u režiji “katarskih petrodolara”… Jedan dio njih negoduje samo jer se igra zimi i jer je nagrđen sav štimung na koji su do sada navikli tokom ljetnih dana u godinama kada se održavaju ovi turniri inače. Ima i onih kojima ništa ne smeta i ne interesira ih previše sva ta fama i pompa nego “samo daj nogometa”… Štoviše, uživaju u ovolikom broju utakmica i prenatrpanom rasporedu jer, neka igara…

Ali s pravom smo svi zbunjeni i kao da se nalazimo na velikom aerodromu gdje nas stotine ljudi želi uhvatiti za ruku i razvući na sve strane. Zagovarači svih tih strana su na momente neizdrživo agresivni pri prezentiranju i obrani svojih stavova da je to postalo nerijetko i jako opasno. A još najgore od svega je što sve teže i teže biva prosječnom pratitelju razabrati šta su iskrene namjere, šta istina, a šta zlonamjera. Odnosno, tko se želi samo okoristiti situacijom da propagira neke svoje skrivene ciljeve i sasma druge namjere ima.

Naravno da smo frustrirani situacijom u kojoj te sa svake strane vrebaju lešinari koji su spremni, da ako nisi zauzeo stranu, ili ako se nisi izjasnio precizno, da te oglođu doslovno do kosti. I hrskavice. Naravno je i da se svaki normalan čovjek bori i brine za ljudska prava, pa to valjda svako treba da čini radi samoga sebe. Ali napadati ljude što će pratiti turnir u nekom Kataru gdje su brojni radnici prolili svoju krv za te stadione nije nešto najispravnije i najbolje što možeš učiniti. Dovoljno je pogledati oko sebe, malo bolje, i na svakom koraku to isto možemo pronaći protiv čega su sada odjednom žustro ustali. Trebali bi prisjetiti se jedne velike mesne industrije koja je zaposlila tisuće radnika istočne Europe i smjestila ih po desetine u samo nekoliko kvadrata. Usred Njemačke! Ili se razlikuje nivo ugroženosti možda u Kataru, Njemačkoj ili u Bosni i Hercegovini gdje je također nemalo radnika i potplaćeno i rade u neizdrživim uvjetima, na koncu i opasnim po život? 

Tko to mjeri i tko ima pravo to da ocjenjuje i da mi potom nabada na nos što ću gledati nogomet na krvavim terenima u Kataru i što nisam za bojkot? Licemjeri! U najvećem broju oni koji to sve koriste kako bi zujali okolo o tome i sve im se završava na tome – lajanju samo. Vrlo malo ih je koji iskreno, nešto po tom pitanju i čine. Od pojedinaca do velikih organizacija i korporacija. Čast onim rijetkim izuzetcima. Ali, njihov modus operandi je svakako drugačiji. 

Jesmo li svjesni da agresivnim nametanjem makar i ispravnih stvari i stavova automatski postajemo kao i ovi drugi?

I šta to drugačije izgleda neko drugo još takmičenje pod Fifinom, pa i Uefinom šapom? Ako ćemo već cjepidlačiti! Ništa, cijela je organizacija puna korupcije, mutnih i prljavih poslova. Treba li onda bojkotirati sve, i Ligu prvaka i… Ne, ali treba se na drugačije načine boriti protiv toga. 

Redovito izlaze članci u medijima koji se bave ovim temama. U posljednje vrijeme je veliki broj njih plasiran u tonu da nije Fifa znala što se sve dešava i da im je sve lažno prezentirano. A sve loše se svodi i pokušava trenutno prebaciti državi Katar. Fifa sada želi ispasti nevina i oprati svoj imidž, a uzela je novce da dodijeli domaćinstvo upravo državi Katar koja, kao i neke druge arapske zemlje, želi sportom oprati i popraviti svoj imidž. 

Uz to sve treća strana možda i ponajviše trlja ruke i “naplaćuje” skupo ove trenutke. Zapravo, godinama već, samo sada ponajbolje i na vrhuncu, raznorazne korporacije, PR menadžeri, marketing agencije pa i veliki broj nevladinih organizacija i boraca za ljudska prava na silu guraju raznorazne akcije koje uključuju homoseksualce, jednakost spolova, rasnu jednakost, gdje ide i gdje ne ide samo kako bi uz krinku, tobože, borbe za ugrožene i za ljudska prava “prodali” svoj proizvod ili bilo što drugo. Sve što im padne napamet, i što im treba da bi ostvarili svoj cilj, pokušavaju progurati na taj način. A tako, zapravo čine još i više štete. Ali njih za to nije briga. Naravno, bitan je profit i bilo što drugo u njihovom interesu. Satraše se od brige za pravima i ugroženošću homoseksualaca, žena, tamnoputih osoba… drugih i drugačijih.

Milijun je razloga koji govore zašto je bilo pogrešno i bespotrebno jednoj takvoj državi dodijeliti domaćinstvo. I sportskih i nesportskih. Vrlo malo je njih koji bi mogli govoriti za. A moglo bi se nadugo i naširoko raspravljati o tome do u detalje, ali trebalo bi nam mnogo više stranica koliko to jedan normalan članak dozvoljava. Nažalost, dobili smo turnir u kojemu je najmanji fokus na nogomet. Dobili smo podijeljenost i razdor. Dobili smo vukove koji sa strane prežaju i koriste se situacijom. I više nego ikada trebamo napeti čula i dobro razabirati šta nam se sve servira pri konzumaciji “ovo malo nogometa”, što je od njega ostalo.