U kakvom su stanju Vatreni pred Katar?

Dvanaesta reprezentacija svijeta, popularni Vatreni, svoj put ka obrani srebra iz Rusije 2018. godine kreće 23. studenog protiv izabranika reprezentacije Maroka. Danas je počelo okupljanje reprezentativaca koji će najprije odigrati jednu prijateljsku utakmicu 16. protiv Saudijske Arabije, a zatim se uputiti u Katar na mjesto održavanja Svjetskog prvenstva.

Vremena za uigravanje bilo kakvih taktika i shema ili bilo čega u reprezentativnim okupljanjima je uvijek premalo jer se reprezentativci i stručni stožer obično okupe, odrade par treninga i igraju utakmicu. Nakon toga slijedi par laganih treninga za oporavak i ponovno utakmica. Selektori nemaju luksuz klupskih trenera da skoro svaki dan imaju svoje pulene na treningu i da uigravaju sisteme i mehanizme. Stoga je često od krucijalne važnosti ako je jedan selektor duže vremena na kormilu reprezentacije pa je godinama uspio razviti i uigrati neke sisteme. Nekada imamo i situaciju da okosnica reprezentacije igra u jednom klubu godinama pa se može vrlo lako “prepisati” iz kluba u reprezentaciju. Takve luksuz-situacije su imali Španjolci godinama, ili u sličnoj mjeri Nijemci. Potonji čak i dan danas ako vidimo da će većina Bayernovog kadra činiti udarnih 11 Njemačke.

Nikad bolji uvod za turnir?

Za Hrvatsku se može, pak, reći da je po prvi put uoči nekog velikog turnira u jako dobrom stanju i pršti od samopouzdanja. Tomu je tako iz nekoliko sretno-spretnih okolnosti. Izbornik Dalić jeste na kormilu reprezentacije od rujna 2017. što je jako dug period, ali nije baš da se proslavio postavljanjem taktičkih sistema ili mehanizama koji bi unaprijedili igre reprezentacije, nego je često bilo improvizacija i lutanje. No, sada znamo, da to svakako nije njegova jača strana kakva jeste manevriranje sa egom zvijezda i vođenjem reprezentacije da su uvijek skoro svi zadovoljni, a da uglavnom i rezultat bude prihvatljiv. Na prvom mjestu je dobro ozračje u timu i pozitivna energija.

Vatreni su puni vrhunskih igrača koje na terenu vodi produžena ruka Zlatka Dalića, kapetan Luka Modrić. Uglavnom to sve izgleda dobro i prolazi, manje-više, osim kada na terenu treba učiniti određene taktičke prilagodbe, ovisno o protivniku. Često se tu događalo da stručni stožer nije znao adekvatno odgovoriti, a igrači bi na terenu izgledali pogubljeno. No, bilo je i utakmica u kojima uz lošu postavku taktike ipak na individualni kvalitet Hrvatska je uspijevala izvući pozitivan ishod.

Prije Svjetskog prvenstva igrala se Liga nacija gdje je Hrvatska u elitnom razredu igrala protiv nekih izuzetno jakih protivnika poput aktualnih prvaka svijeta, Francuza, ali i protiv jako specifične i neugodne Danske. Osim prve utakmice i blamaže u Osijeku od Austrije u vidu poraza od čak 3 naprema 0, Hrvatska je ostale utakmice odigrala kao jako ozbiljna reprezentacija ostvarivši dobre rezultate protiv kvalitetnih selekcija te ostvarila prolazak na završnicu turnira koja se ima igrati u lipnju sljedeće godine. Te igre i ti rezultati doveli su Hrvatsku u stanje da sa ogromnim samopouzdanjem, ali i malo većim očekivanjima, kreće na turnir u Kataru. Čak su i neke činjenice, poput toga da su pojedine ugledne reprezentacije u lošem stanju i formi, a ovaj turnir je sve samo ne normalan i faktor slučajnosti će biti mnogo izraženiji, dovele do toga da jedan dio super-optimistične javnosti ide toliko daleko da se nada borbi za onim što jedino nedostaje Hrvatskoj reprezentaciji, a to je titula prvaka svijeta. 

Vatreni i obrana

Što se tiče trenutnog stanja kadra i u kakvoj su formi reprezentativci moramo najprije dati pojedinačni sud potencijalno udarne postave. Na golu je siguran kao prva jedinica Dominik Livaković i manje-više ovaj turnir dočekuje u solidnoj formi. Riječ je o golmanu koji je prikupio jako puno iskustva proteklih sezona, kako u reprezentaciji, tako i u Dinamu igrajući konstantno u europskim takmičenjima protiv jakih suparnika. Livaković često zna imati sjajne predstave sa mnogo kvalitetnih obrana, tu i tamo dođe pokoji kiks kao i svima, a ono što mu nedostaje i što godinama nije uspio dovesti na vrhunski nivo jeste igra nogom bez koje moderni golmani danas ne mogu ući ni u kakve ozbiljne računice. Ali Livaković, iako je ostvario osjetan napredak i u tom segmentu za razliku od prije nekoliko godina, ipak s tim živi i preživljava već kao prva uzdanica na golu.

Nevjerojatan talent Hrvatska ima na štoperskim pozicijama koje bi trebali pokriti Joško Gvardiol i Josip Šutalo, dva iznimno talentirana braniča koje odlikuje zavidna vještina kreiranja napada jer su odlični sa loptom u nogama. Gvardiol je ove sezone imao određenih problema sa ozljedama i turbulentno razdoblje promjene trenera i taktičke postavke obrambene linije RB Leipziga. Tako se našao u nekim utakmicama na klupi i u Bundesligi je odigrao samo 57% mogućih minuta.

No, to nije ništa zabrinjavajuće i od njega se mogu očekivati vrhunske igre uz poneku nesigurnost jer se radi o iznimno mladom igraču (20 godina) na tako bitnoj poziciji. Josip Šutalo je dvije godine stariji i u Dinamu je najvrjedniji igrač trenutno. Iza njega je poprilično dobra sezona i ako bi njih dvojica činili stoperski par onda bi Hrvatska imala izuzetno modernu, progresivnu i talentiranu zadnju liniju. Playmaking koji bi oni mogli raditi iz zadnje linije, kvalitetno i brzo otvarati napade, mnogo bi olakšao veznoj liniji koja bi mogla visočije stajati i biti znatno opasnija po protivnika. No, plašim se da bi Dalić mogao pribjeći ziheraškom pristupu i igri na sigurno, uz mladog stopera postaviti jednog iskusnog u vidu Dejana Lovrena koji je također pružio neke dobre partije u posljednje vrijeme u Rusiji.

Lijevi bočni je također pozicija koja obiluje talentom i modernizmom ako mislimo na Bornu Sosu kojega su zamalo oteli Nijemci u onom skandalu i blamaži oko “rješavanja papira”. Brz, kreativan, solidnog driblinga i nenadmašnog arsenala centaršuteva. Vjerojatno dosta bolji kao wing-back u postavci sa 3 štopera, ali i u ovoj roli kakvu inače treba Hrvatska jedan odličan je lijevi bek. Na okupljanje reprezentacije stiže u vrhunskoj formi koju je potvrdio asistencijama u posljednjim mečevima u Bundesligi.

Sosin kolega s druge strane bi trebao biti Josip Juranović koji se posljednje vrijeme isprofilirao kao prvi i standardni na toj poziciji jer boljega nema. Juranović u Celticu odavno već pruža dobre partije i solidan je na svojoj poziciji. Možda je to ponekad malo skromnije u duelima sa elitnim timovima, ali valja reći da on sasvim zadovoljavajuće može odgovoriti potrebama reprezentacije na ovom turniru. Sa 27 godina ima iskustva na pretek i ne sumnjam da će biti pouzdan starter.

Elitni vezni red i Perišić

Vezna linija koju godinama ima Hrvatska jedna je od najboljih na svijetu i tu ne treba mnogo pametovati. Luka Modrić, Mateo Kovačić i Marcelo Brozović su elitni igrači koji godinama caruju europskim travnjacima u svojim klubovima. Modrić je odavno svjestan svojih godina, a i njegovi treneri, pa ga umjereno doziraju. Kapetan će na ovaj turnir doći umjereno svjež i spreman odigrati sve minute, bude li trebalo. Mateo Kovačić dolazi iz kluba u kojemu je turbulentno posljednje vrijeme, od promjene vlasnika i cijele strukture u Chelseu do promjene i trenera i nekih drugačijih zahtjeva. Uglavnom to sve ne bi trebalo mnogo uticati na njega u kontekstu reprezentacije i očekuje se i njegov vrhunski doprinos.

Najviše, pak, brine stanje u kojemu će se pojaviti Marcelo Brozović koji je rekonvalescent i nije igrao ozbiljne minute već dugo u Interu. Tek se u posljednje tri utakmice Serie A počeo lagano vraćati ulazeći s klupe pa je tako prikupio nekih pedesetak minuta. Za nadati je se da će, kako turnir bude odmicao, hvatati zalet i da će se dizati bez dodatnih zdravstvenih problema.

Lijevo krilo je odavno već rezervirano za neumornog i u reprezentaciji uvijek jako dobrog Ivana Perišića kojega i u “poznim” (33) godinama na račun dobrih partija koje pruža vabe vrhunski klubovi. U Tottenhamu ove polusezone ima 15 nastupa u Premierligi i 4 asistencije. Njegov trener Antonio Conte je dosta rotirao i možda smo dojma da Perišić nije imao pravu konstantu nastupa, ali uz poneke ozljede koje je vukao i godine koje na leđima nosi može se reći da je to sve zadovoljavajuće. Istina, navikli smo od njega bogatije brojke u vidu golova i asistencija, ali vjerujem da je to sve ovoga puta ostavio za katarske stadione i da će se tamo raspištoljiti.

Što sa desnim krilom i devetkom?

Ostaju nam dvije pozicije koje su svima pa vjerojatno i samom izborniku najveći upitnik. Sa kime startati na desnom krilu i u vrhu napada. Na tim pozicijama je vjerojatno i najviše nedosljednosti u posljednje vrijeme. Često je bilo opcija da na desnom krilu igraju ofenzivni vezni koji onda ulaze u sredinu i između linija protivnika jer klasičnog krilnog igrača sa konstantno dobrim igrama i nije baš bilo. Josip Brekalo se isticao kao rješenje tog problema, ali neke loše odluke i promašeni transferi doveli su ga do toga da nije bio niti u kombinacijama za odlazak na ovu smotru. U vrhu napada smo, pak, gledali nekoliko različitih igrača i pokušaja da se kvalitetno i ta pozicija “riješi”, ali mislim da će se svi složiti da godinama nema baš uvjerljivog rješenja za koje će se svi složiti da je to to. Sada se slaže narativ da je to zasigurno Marko Livaja, prvi topnik Hajduka, ali pitanje je koliko je on u mogućnosti napraviti nešto na elitnom nivou protiv elitnih momčadi.

Budući da je tomu tako u ovom trenutku onda se postavlja kao možda najbolje rješenje na tim pozicijama birati one igrače koji bi najbolje odgovarali za taktiku i pripremu meča za svakog drugog protivnika zasebno. Recimo protiv slabijih suparnika gdje se očekuje dominacija Hrvatske reprezentacije možda u ovom trenutku i jest najbolje rješenje Livaja od ovih napadača u trenutnom rosteru. Andrej Kramarić je skroz izvan forme, a svakako njegov set vještina u Hrvatskoj reprezentaciji već godinama nitko ne zna iskoristiti. Dok bi Bruno Petković možda najbolje rješenje ponudio u mečevima protiv snažnijih protivnika i favorita, a pogotovo fizički snažnijih reprezentacija.

Petković je u Dinamu, igrajući europske utakmice protiv vrhunskih braniča, pokazao izuzetnu uspješnost u duelima i zadržavanju ili brzom prosljeđivanju lopte krilnim igračima, što bi u ovom slučaju moglo biti da prima loptu sa dvojicom na leđima i uspješno je prosljeđuje Perišiću koji se obrušava gol protivnika. Činjenica je da su dvojica napadača iz HNL-a trenutno u najboljoj formi od pozvanih za Katar.

Tako isto i za desno krilo koje to nije u trenutnoj Hrvatskoj konkurirat će Nikola Vlašić, Lovro Majer, Mario Pašalić pa čak možda i Andrej Kramarić. Za koga se odlučiti u prvih jedanaest najbolje će biti odlučiti po skautingu protivnika i pripremi meča za svakog protivnika, opet ponavljam, zasebno.

Zaključak

Hrvatska reprezentacija je Svjetsko nogometno prvenstvo dočekala u dobroj atmosferi jer je u posljednjih pola godine odigrala nekoliko dobrih utakmica i nadasve ostvarila dobar rezultat plasmanom na završnicu turnira Lige nacija. Trenutno stanje kadra odabranog za Katar je zadovoljavajuće uz par upitnika poput forme i stanja Marcela Brozovića, situacije sa ozljedom glave Joška Gvardiola koji mora sada nastupati sa zaštitnom maskom na što može biti smetnja i očekivani strah od duela i udaraca glavom, te još pitanja oko startera na desnom krilu i u vrhu napada, ali što ne mora biti automatski problem. 

Kada se sve podcrta može se reći da Hrvatska ide na veliki turnir u dobrom stanju i da može iz utakmice u utakmicu dizati se i gledati optimistično naprijed. Naravno, nikad nije bilo više reprezentacija koje mogu “otići daleko” i ovo je jedan od najujednačenijih turnira. Igra se usred zime, u uvjetima na koje se nije naviklo i štošta je drugačije. Sve je moguće.