UGOSTITELJI OČAJNI: Nakon lockdowna nedostaje zaposlenika

Ponovno otvaranje terasa kafića i restorana nakon lockdowna predstavlja veliko olakšanje za ugostitelje, ali ono što je rezultat višemjesečnog zatvaranja sada dolazi na naplatu – nedostaje radne snage. U Minhenu, ali i u ostatku Bavarske ugostitelji se doslovce bore za zaposlenike koji su masovno otpušteni ili su sami pronašli nova radna mjesta uslijed pandemije.

Poprilično dug period lockdowna ostavio je posljedice na ugostiteljstvo. Većina onih koji se bave ovom granom gospodarstva donekle je uspjela prebroditi teške mjesece zahvaljujući državnoj pomoći i kratkotrajnim radnim pogodnostima, no sada na naplatu dolaze drugi problemi, kako pronaći radnu snagu koja je u međuvremenu otišla?

Mnogi su okrenuli leđa gastronomiji

Radost je bila utoliko veća što se ugostiteljstvo na otvorenom ponovno moglo otvoriti prije dobra dva tjedna. Od tada je, međutim, sve išlo vrlo brzo. Gosti su se zaželjeli omiljenih kafića i restorana, stoga ne čudi da su pohrlili na svjež zrak i druženje s prijateljima.

Otvaranje je ubrzano i, prije svega, zaposlenici su se morali vratiti. Ne samo mini-job, već i neki stalni zaposlenici tijekom prošle godine tražili su nove poslove i okrenuli leđa gastronomiji, a to sada predstavlja veliki problem.

Većina gostiju razumije

Ipak, većina gostiju ima razumijevanja što u početku ne ide sve glatko. Xenya Jäger vodi restoran “Sehrwohl” u Westendu i kaže AZ-u: “Naravno da nakon duže pauze nisu svi moji zaposlenici dostupni. Neki su se pobrinuli za druge poslove. Srećom, pronašli smo novu zaposlenicu, ali hitno nam treba još jedno ili dvoje zaposlenika kako bismo mogli funkcionirati”.

Pomalo su i sami izvan prakse, napominjući kako od stajanja, trčanja i navlačenja gajbi piva jedino što mogu imati su mišići, ali sve je to, kako kažu, pozitivan stres jer svi žele ponovno raditi. Novi cjenici, osoblje, higijenski koncept: “Treba puno vremena da se vratimo u rutinu, ali i to će ubrzo doći”, kažu samouvjereno.

Anita vom Hej Luigi iz Glockenbachviertela imala je sreće, jer kaže kako su svi njihovi zaposlenici na neodređeno vrijeme spašeni skraćenim radom, a neki su pristali i na mini-job. Svi ostali vratit će se kada im dozvole otvaranje unutrašnjeg prostora restorana.

Boce s toplom vodom za grijanje gostiju na terasama

I u “Hej Luigi” prevladava oduševljenje zbog ponovnog otvaranja. “Ekipa je spremna i potpuno motivirana”, kaže Anita. Jedini problem u posljednjih nekoliko tjedana bilo je vrijeme. Njene konobarice morale su raditi u laganim jaknama i goste uveseljavati bocama s toplom vodom. “To je bilo pomalo čudno”, poručuje smijući se.

U Dehogi su optimistični

Thomas Geppert, bavarski državni menadžer hotelsko-restoranskog udruženja Dehoga, optimističan je u vezi s kadrovskim pitanjem: “Mnogi od stalno zaposlenih koji su na kratkotrajnom radu mogli bi biti zadržani. U ovoj lošoj fazi zaključavanja većina vlasnika je smislila nešto za svoje zaposlenike. Dehoga je, na primjer, također pronašao zaposlenike za borbu protiv pandemije. Otprilike samo 10 do 15 posto stalno zaposlenih traži novo radno mjesto”.

Geppert je siguran da će se uskoro vratiti i mini-jobberi: “To možemo kontrolirati jer je ugostiteljstvo i dalje vrlo atraktivno i obećava u budućnosti.”

Konoba u Braunauer Hofu hitno traži zaposlenike

Kristina i Mario Klarić nadaju se boljim vremenima. Braća i sestre pet godina vode konobu u Braunauer Hofu na Frauenstrasse, a prošle su godine izgubili svoje zaposlenike.

“Neki nisu mogli premostiti razdoblje korone i prešli su na sigurnije poslove, supermarkete ili slično. Trenutno hitno tražimo stalne i povremene zaposlenike za kuhinju i servis”, kažu Klarići za AZ.

Problem je što je trenutno jako teško procijeniti kakva će biti godina. Ono što mnogi ne znaju, konoba ima ugodan pivski vrt, pa ako je dobro posjećen, potrebno je puno osoblja. Gotovo nitko ne dolazi kada je loše vrijeme, ali troškovi ostaju. Zbog toga Klarići i dalje moraju iz dana u dan rasporediti svoje zaposlenike.

“Srećom, naše osoblje ima puno razumijevanja”, kaže Kristina Klarić. Ipak, svi u Braunauer Hofu su potpuno motivirani, uključujući i samog Marija Klarića: “Toliko mi je nedostajao posao i kontakt s hranom, najviše volim provoditi vrijeme u kuhinji!” No, u ovom trenutku najviše ga brine ekonomsko planiranje.

Ne samo osoblje, teško je planirati i nabavku, stoga kriza u Braunauer Hofu još nije gotova. “Ne smijemo pogriješiti u koracima, poštujemo sve mjere i trudimo se održati posao koliko možemo”, kažu braća i sestre. Na kraju, vremenske prognoze ostavljaju nadu kako će se stvari postupno poboljšati, bar kada je ugostiteljstvo na otvorenom u pitanju.