ZABRANA NARODNJAKA: Preventivno nedjelovanje

Tema koja u zadnje vrijeme puni novinske stupce su zabrane nastupa “narodnjaka”u nekim gradovima u Hrvatskoj.

Lome se koplja, jedni za drugi protiv. Općenito riječ “zabrana” i glazba mene odmah asocira na Sex Pistolse. Od tada te dvije riječi mi nekako ne idu zajedno. Glazba je sloboda sve u onoj mjeri dok ne vrijeđa na nacionalnoj, rasnoj ili nekoj drugoj pripadnosti. Kao i sve drugo.

Braniti koncerte bilo kome pod izlikom da nešto nema neku umjetničku vrijednost ili da je šund je totalna budalaština. Pogotovo kada to proklamiraju ljudi koji vode gradove ili nadležne institucije u njima. Uglavnom je riječ o srbijanskim izvođačima. Zašto uglavnom? Pa zabranjen je i jedan Duško Kuliš, živi u Hrvatskoj i ima hrvatsku osobnu iskaznicu. Kada su u vijestima govorili o ovoj temi uglavnom su prevladavali termini “narodnjaci” ili “turbofolk”. Nitko Duška ne spominje a čovjek svoj na svome.

Bitna je publika

Do ove epohalne ideje iliti odluke smo već se osvjedočili kakva je posjeta na ovakvim koncertima. Npr. Aco Pejović rasprodao Arenu u Zagrebu. I brojni drugi primjeri. Meni kao glazbeniku je super kada bilo tko rasproda neki koncertni prostor. To je više nego očit dokaz da izvođač ima publiku a publiku ima jer vole ono što izvođač radi.

Baš me zanima da li se netko od tih gradonačelnika zapitao zašto je to tako? Zašto su im dvorane pune i zašto ih sluša toliko ljudi? Čisto sumnjam. Industrija narodne glazbe je prije svega dobro organizirana, umrežena, marketinški napredna i prije svega ima podršku medija. Kakvi god oni bili. Jer raja hoće veselo.

Na drugoj strani u Hrvatskoj imate medijskog prostora za izvođače otprilike 12 minuta mjesečno. I tih 12 minuta uglavnom dobiju isti mainstream likovi koji dodatnu minutažu imaju i u reklamnom programu kad je epe pe. Imamo CMC povikaše seljani. Da, a jel ga gledate?

Ulaganja u kulturu

Da bi se stvorio balans publike u nekoj mjeri potrebno je ulagati ne samo u glazbu nego i kulturu. Barem u onu urbanu u koju se kunu gradonačelnici. Šta ste ponudili mladim izvođačima? Ama baš ništa. Ulaganja u neku recimo alternativnu kulturu su nula bodova. Ono malo klubova što se gerilski bori protiv vjetrenjača možete nabrojati na prste male ruke. Da, kapitalizam i ekonomija tako reguliraju tržište. Nebi htio da zvuči da su alternativci manje sposobni no u današnje vrijeme ispiranja mozgova i uvrnutih vrijednosti su definitivno u podređenom položaju.

Druge su vrijednosti cijenjene. No ako država već hoće neko čistunstvo i drugačiju glazbu po gradovima onda se treba i potruditi oko toga. A ne braniti. E jeste face. Kao da VAR poništava golove ako ih nije postigao njima omiljeni igrač. Igrače treba stvarati.

Protiv sam zabrana, naročito kada je glazba u pitanju. Al brate nemojte kenjati nego stvorite bolje okruženje za nešto drugo. Što vam je milije uhu. Alternativu, punk i rock treba zabraniti. Jer jedino tako oni mogu da opstanu i ustanu. Najslađe je zabranjeno voće.