Naslovnica Nutricionizam ZLATNA POSLASTICA: Ljekovitost meda i njegova čarobna svojstva

ZLATNA POSLASTICA: Ljekovitost meda i njegova čarobna svojstva

Med je jedna od važnijih namirnica koju trebamo uvrstiti u prehranu

Postoji dosta predrasuda o ljekovitosti meda i njegovim čarobnim svojstvima. Ako tražite informacije na internetu uglavnom ćete ih naći na stranicama tvrtki koje ga proizvode i prodaju. Na tim stranicama se citiraju i razne studije ali mnoge studije o medu financira pčelarska industrija koja ima velike koristi od prodaje meda i srodnih proizvoda, i studije se uglavnom objavljuju u časopisima nižeg ranga.

Osim toga, tu su i određeni stručnjaci koji se izjašnjavaju vrlo pozitivno o medu, iako se ne potpisuju, npr. “Istraživanja su također pokazala da nema ugodnijeg ni prirodnijeg sredstva za brzo uspavljivanje nego što je žlica meda uzeta pred spavanje. Med namazan preko kruha s maslacem, zatim med u mlijeku, grizu i poslasticama blagotvorno djeluje na pravilan rast i razvijanje svih dijelova organizma i ujedno popravlja krvnu sliku kod anemične djece”.

Prva poslastica

Ali krenimo od početka, ustvari od prapovijesti. Pretpostavljamo da su uvjerenja o ljekovitosti meda nastala zato što od nastanka ljudske vrste do prije nekoliko stoljeća, med je bio jedina dostupna poslastica, pa nije teško zamisliti koliko su ljudi uživali u medu do pojave čokolade i mliječnih slatkiša. Pračovjek se uspijevao domoći meda pogotovo kad je ovladao vatrom jer je dim koristio za rastjerivanje pčela. U srednjem vijeku, Cortés je kakao donio u Španjolsku, i tako je u 17. stoljeću uživanje u čokoladi postalo rasprostranjeno među bogatijim stanovnicima Europe, pa je med pomalo izgubio na važnosti.

U popularnim časopisima je med opisan u romantičnom svjetlu zbog njegove uloge u tradicionalnoj medicini i zbog prirodnog porijekla. Treba priznati da ta romantična slika malo splasne kad zamislimo kako pčele skupljeni pelud i nektar prvo prerade u želucu a potom povrate u košnicu. U svakom slučaju, prirodnost meda nije isključiv argument. Kada su žijveli u skladu s prirodom, ljudi su rijetko doživljavali duboku starost. Na kraju, i bijeli šećer je prirodnog porijekla, i to biljnog. Kemijski gledano, med je smjesa glukoze i fruktoze i vrlo je kaloričan, kao i bijeli šećer. Razlika između meda i bijelog šećera je u tome što su glukoza i fruktoza u medu zasebne molekule, a u bijelom šećeru su vezani u par koji se zove saharoza. Još jedna ali ne tako značajna razlika je ta da u medu dominira najslađi prirodni šećer, fruktoza, zbog čega je med intenzivnije sladak od bijelog šećera, pa se može naići na nevjerojatne tvrdnje da je “dobar za mršavljenje” jer s manje kalorija osigurava jednako sladak okus kao bijeli šećer. Nažalost, to je samo dobra šala, jedna jušna žlica meda ima oko 65 kalorija i slično bi bilo kad bismo tvrdili kako je badem dobar izbor za osobe koje žele smršaviti jer ima 5% manje kalorija nego kikiriki.

Prednosti

Prvo ćemo reći nešto o prednostima upotrebe meda. Pored toga što ima šećere i nešto malo vode, do 20%, med sadrži još oko 200-500 različitih materija, od kojih su neke antioksidansi koji igraju važnu ulogu u prevenciji srčanih bolesti, raka i svih upalnih procesa, ali njihova koncentracija varira ovisno o vrsti od koje med potječe. To je jedna od osnovnih prednosti meda. Naime, studije pokazuju da ove kemijske materije utječu na sniženje nivoa kolesterola, posebno LDL čestica, sniženje triglicerida, regulaciju lučenja luteinizirajućeg hormona i preko njega utječu na testosteron, a također i na smanjenje sustavnih upala. Drugim riječima, sve nabrojano je veoma korisno za zdravlje i to je dobra vijest. Međutim, postoji i jedna loša vijest a to je da sve to ne važi za pasterizirani i filtrirani med, nego samo za sirovi, što znači da većina meda koji se nalazi u prodaji ne sadrži antioksidanse. Također, na tržištu nalazimo dosta krivotvorenog meda, što također znači da ti proizvodi ne sadrže antioksidanse. Stoga nemojte žuriti s uzimanjem meda, bar ne dok ne čujete sve do kraja.

Ostaje nam druga prednost meda, a to je lokalno antibakterijsko djelovanje, zbog čega se koristi pri upali grla, tretiranju rana, opekotina ili seboreje. Njegovo antibakterijsko djelovanje je povezano s više čimbenika, a na prvom mjestu s pojavom koja je poznata kao “osmotski efekt”. Naime, koncentrirani rastvor prostih molekula, bez obzira na to o kojim se molekulama radi, ima sposobnost privući vodu i tako ubija bakterije ili gljivice dehidratacijom. Med je taj koncentriran rastvor ali šećera, ne soli, koji isisa vodu iz mikroorganizama i tako ih uništi. I naravno, med se ne kvari jer nema dovoljno vode da bi mikroorganizmi opstali u njemu. Osim nedostatka vode, med sadrži jedan enzim koji od glukoze stvara hidrogen peroksid i glukonsku kiselinu, dvije materije koje djeluju antibakterijski. Mada, ovo je mehanizam koji je djelotvoran samo kada se med razblaži u vodi, ili primjerice u limunadi. I kao treće, med ima antibakterijsko djelovanje jer sadrži izvjesni prirodni antibiotik kojim se pčele brane od oboljenja, iako je upitno kolika je koncentracija ovog proteina u kupovnom medu.

Neke suvremene studije su pokazale da šumski med ima utjecaj na smirivanje kašlja kod djece i da pojedine vrste meda pomažu osobama s respiratornim alergijama vjerojatno tako što dovode do desenzibilizacije. Densenzibilizacija se koristi u medicini za tretiranje alergije i bazira se na kontinuiranom unosu male količine alergena, tj. materije koja izaziva alergiju, u ovom slučaju peluda, čime se stvara neosjetljivost, tj. tolerancija. Međutim, postoji i stav da je med neefikasan u tretiranju respiratorne alergije jer je većina alergičnih osoba osjetljiva na pelud trave i korov, a ovi alergeni se ne nalaze u medu. Osim toga, bagremov med koji se najčešće kupuje ima najmanje peluda.

Nedostaci

A sad nešto o nedostacima meda. Med, kao i bijeli šećer, utječe na porast glukoze i inzulina u krvi, zbog čega u manjim količinama nije pogodan za ljude s inzulinskom rezistencijom ili dijabetesom ili one koji žele smršaviti, ali može biti koristan za sportaše i fizički aktivne poslije treninga, jer pomaže nadoknadu rezervi ugljikohidrata. Iako treba reći da med sporije podiže šećer, vjerojatno zato što ima više fruktoze, koja se mora prvo u jetri pretvoriti u glukozu.

Spada li med u zdravu ishranu?

Ako zdravu hranu definiramo kao ishranu koja sadrži što više vitamina, minerala i proteina i istovremeno što manje kalorija (koje potječu od ugljikohidrata i masti), med nije dio zdrave ishrane. Zapravo, med ima vitamine i minerale u tragovima i teško da ispunjava uvjete da bi se proglasio zdravom namirnicom. Također, med se ne daje djeci do navršene prve godine zbog opasnosti od bakterijskih spora koje potječu iz prašine i zemljišta i koje uspješno preživljavaju nedostatak vode u medu i prisustvo antibakterijskih čestica. Iako se trovanje rijetko dešava jer većina proizvoda ne sadrži spore klostridij botulina, ako se dogodi može biti smrtonosno za djecu čiji imunološki sustav nije sazrio.

Dakle, da zaključimo: med je slatkiš koji se preporučuje posebno ljudima koji se bave sportom i koji su aktivni, poslije vježbanja odnosno treninga. Med može biti koristan za kašalj kod djece ili za tretiranje respiratorne alergije i za veliki broj drugih stanja kao što su kardiovaskularne bolesti i maligniteti, ali prije svega ako je sirov. Pasteriziran med kakav najčešće nalazimo u trgovinama može nam pomoći oko problema s grlom, a ako vam to ne znači puno onda je najbolji za vanjsku upotrebu. 

Prof. dr. Svetlana Stanišić je diplomirala na Stomatološkom fakultetu, a doktorirala na Fakultetu za fizičku hemiju Univerziteta u Beogradu. Autor je nekoliko desetina znanstvenih radova objavljenih u najboljim stranim časopisima. Zaposlena je i kao predavačica na Univerzitetu Singidunum, gdje se bavi temama koje povezuju zdravlje, ishranu i životnu sredinu. Njene radove možete pronaći na njenom Youtube kanalu ili na Instagramu.