Prošli mjesec bio je treći najtopliji lipanj na planetu u povijesti mjerenja, iza istog mjeseca 2024. i 2023., priopćila je Služba EU-a za klimatske promjene Copernicus.
Rekordi u zapadnoj Europi
Zapadna Europa doživjela je najtopliji lipanj u zapadnoj Europi, a veći dio regije doživio je vrlo jak toplinski stres – definiran uvjetima koji se osjećaju kao temperatura od 38 stupnjeva Celzija ili više.
U svijetu koji se zagrijava, toplinski valovi vjerojatno će postati češći, intenzivniji i utjecati na više ljudi diljem Europe.
Toplinski stres i zdravstveni rizici
Istraživači iz europskih zdravstvenih instituta izvijestili su da je čak 61.000 ljudi možda umrlo u sparnim toplinskim valovima u Europi 2022., prema novom istraživanju, što sugerira da su napori zemalja u pripremi za toplinu fatalno nedostatni.
Nakupljanje stakleničkih plinova u atmosferi, koji uglavnom nastaju izgaranjem fosilnih goriva, znači da se prosječna temperatura planeta s vremenom povećala.
Ovo povećanje baznih temperatura znači da kada dođe toplinski val, temperature mogu porasti do još većih vrhunaca.
Morska temperatura i atmosferske kupole
Prethodni najtopliji lipanj na planetu bio je 2024., a drugi najtopliji bio je 2023.
Sparni ekstremi bili su posebno izraženi u Europi, koja se zagrijava nekoliko puta brže od globalnog prosjeka.
Milijuni ljudi bili su izloženi visokom toplinskom stresu diljem kontinenta dok su se prosječne dnevne temperature u zapadnoj Europi penjale na razine rijetko viđene prije – i nikada tako rano ljeti.
Nekoliko zemalja zabilježilo je površinske temperature iznad 40 stupnjeva Celzija, s toplinom do 46°C u Španjolskoj i Portugalu.
Utjecaj toplinskih valova u Europi bio je izniman, pojačan rekordnim temperaturama površine mora u zapadnom Mediteranu – koje su dosegle rekordni dnevni maksimum u lipnju.
Dva toplinska vala – od 17. do 22. lipnja, a zatim ponovno od 30. lipnja do 2. srpnja – povezana su s toplinskim kupolama koje su zadržavale topli zrak nad pogođenim regijama, produljujući zagušljivo vrijeme te pogoršavajući uvjete zagađenja i šumskih požara.
Rekordni osjećaj topline i globalni ekstremai
Portugal, Španjolska, Francuska, Italija i veći dio Balkana zabilježili su neke od najviših osjećaja topline, pokazatelja koji mjere utjecaj na ljudsko tijelo uzimajući u obzir čimbenike poput vlažnosti i temperature.
Maksimalne vrijednosti tog pokazatelja dosegnule su sjeverno od Lisabona 48°C, oko 7°C iznad prosjeka i povezane su s ekstremnim toplinskim stresom.
Temperature površine mora diljem zapadnog Mediterana bile su iznimno visoke u mjesecu, oko 5°C iznad prosjeka u nekim područjima, s temperaturama koje su 30. lipnja porasle na rekordnih 27°C.
Više temperature vode smanjile su noćno hlađenje zraka uz obale, doprinijele većoj vlažnosti i naštetile morskom životu.
Dvanaest zemalja i oko 790 milijuna ljudi diljem svijeta prošlog mjeseca doživjelo je rekordne vrućine.
Opasne vrućine prekrile su dijelove Sjedinjenih Država, dok je u Kini 102 meteorološke postaje zabilježilo najtopliji lipanjski dan ikada, s nekim izmjerenim temperaturama iznad 40°C.
Globalno zatopljenje i granica 1,5°C
Lipanj je zabilježio niz vremenskih ekstrema diljem svijeta.
Razorni šumski požari bjesnili su u dijelovima Kanade i južne Europe, dok su smrtonosne poplave zahvatile područja Južne Afrike, Kine i Pakistana.
U dijelovima zapadne Europe bilo je suše veće od prosjeka, dok su posebno sušni uvjeti zabilježeni u Sjevernoj Americi, istočnoj i južnoj Africi, Arapskom poluotoku, dijelovima središnje i istočne Azije te južnoj Južnoj Americi.
Dijelovi svijeta koji su zabilježili vlažnije uvjete od prosjeka uključivali su jug SAD-a, dijelove Kine i južni Brazil.
Globalno zatopljenje ne odnosi se samo na porast temperatura, već i na posljedice dodatne topline na atmosferu i mora.
Topliji zrak može zadržati više vodene pare, a topliji oceani znače veće isparavanje, što rezultira intenzivnijim pljuskovima i olujama.
Podaci Copernicusa temelje se na milijardama mjerenja sa satelita, brodova, zrakoplova i meteoroloških postaja.
U posljednje dvije godine zabilježena je izvanredna toplina.
Pariški klimatski sporazum omogućio je zemljama da pokušaju ograničiti dugoročno globalno zagrijavanje na 1,5°C, nakon čega su veće i trajne klimatske i okolišne promjene vjerojatnije.
No, mnogi znanstvenici sada kažu da će biti gotovo nemoguće ostati ispod te razine, a proboj se očekuje oko 2030. ili prije, što bi svijet potencijalno moglo suočiti s neviđenim izazovom pokušaja ponovnog smanjenja zagrijavanja.