Bürgergeld reforma ponovno otvara bolnu točku njemačkog socijalnog sustava. Mnogima se rad jednostavno ne isplati. Profesor Andreas Peichl s Ifo instituta u Münchenu upozorava da postoje brojni slučajevi u kojima ljudi povećaju svoju zaradu, ali zbog gubitka raznih socijalnih naknada na kraju imaju isti ili čak manji iznos na računu.
Primjer iz Münchena jasno pokazuje apsurd: dvoje roditelja s dvoje djece može imati potpuno ista neto primanja neovisno o tome zarađuju li zajedno 3500 ili 5500 eura bruto. Povećanje prihoda briše pravo na pomoć za stanovanje i dječji doplatak. Trud se ne nagrađuje, nego neutralizira. Sustav time destimulira rad, a nagrađuje pasivnost.
U Njemačkoj trenutačno oko četiri milijuna ljudi prima Bürgergeld. Od toga je zaposleno samo oko 800.000 osoba. Ostali ostaju izvan tržišta rada jer im rad ne donosi financijsku korist. Za mnoge obitelji, ostati kod kuće postaje racionalan izbor.
Nepovezani sustavi otežavaju provedbu Bürgergeld reforme
Njemački socijalni sustav razlomljen je na više od 500 različitih oblika pomoći. Građani moraju podnositi zahtjeve kod različitih institucija: Jobcentera, ureda za stanovanje, dječjih službi. Istovremeno, te naknade nisu usklađene – često se međusobno ukidaju čim se pređe određeni prihod. Peichl ističe da ljudi ne znaju što mogu tražiti, a država ni sama nema potpune podatke o tome tko što koristi.
Rigidna pravila potiču minimalnu aktivnost
Trenutna pravila dopuštaju da primatelji Bürgergelda zarade do 100 eura mjesečno bez smanjenja pomoći. Sve iznad tog iznosa automatski se odbija. To dovodi do toga da mnogi ciljano zarađuju upravo taj iznos – što je uglavnom jednodnevni posao. Najčešće je riječ o poslovima u sektorima gdje je siva ekonomija raširena, poput građevine ili ugostiteljstva.
Bürgergeld reforma, prema Peichlu, neće biti uspješna dok se ne pojednostavi sustav i jasno definira što se želi postići – poticanje rada ili štednja na račun ljudi koji pokušavaju biti aktivni.
