Njemačka krajnja desnica sve više regrutira mlade kroz glazbu ili borilačke vještine. Pokret je sve aktivniji, brzo se širi društvenim mrežama te koristi šifre kako bi izbjegao procesuiranje.
Na prijevremenim izborima u veljači, raspisanima nakon kolapsa vlade lijevog centra, konzervativni blok predvođen Kršćansko demokratskom unijom (CDU) završio je ispred anti-imigrantske Alternative za Njemačku (AfD), koja je postigla svoj najbolji rezultat u povijesti.
Nacizam u Njemačkoj i društvene mreže
Čini se da sve snažnija podrška AfD-u ide ruku pod ruku s otvorenim rasističkim stavovima u zemlji gdje je desničarski ekstremizam desetljećima bio tabu zbog nacističke prošlosti.
Društvene mreže omogućile su krajnjoj desnici lakše ciljanje mladih. Neki od njih ne vide problem u uzvikivanju nacističkih slogana u državi odgovornoj za holokaust.
Obavještajne službe iz Porajnja-Falačke utvrdile su da ekstremna desnica sve češće i otvorenije izražava svoje stavove, osobito online.
Kodirani jezik i novi obrasci ponašanja
Promijenio se i način na koji se ti stavovi izražavaju. Thorsten Hindrichs, muzikolog i stručnjak za desničarsku glazbu, ističe da se nekada koristio eksplicitan jezik, dok se danas sve češće govori u šiframa.
Tako se, primjerice, umjesto izravnog spominjanja Adolfa Hitlera, koristi pojam “šef”.
Glazba kao oružje propagande
Nacizam u Njemačkoj više nije vezan samo uz hardcore punk. Ekstremizam sve više prodire u mainstream žanrove poput rapa i elektronske glazbe.
Primjer za to je pjesma “L’Amour Toujours” talijanskog DJ-a Gigija D’Agostina, koja je postala neformalna himna krajnje desnice. Snimka mladih na otoku Sylt kako uz tu pjesmu viču “Njemačka za Nijemce – stranci van” izazvala je zgražanje.
Muzikolog Hindrichs primjećuje zabrinjavajući trend među maloljetnicima. “Postalo je pomalo kul biti nacist”, zaključuje.
Borilačke vještine i povratak simbola
Elmar May, čelnik regionalne obavještajne službe, tvrdi da krajnja desnica organizira borilačke treninge kako bi privukla mlade.
Sve češće se koriste gestama koje aludiraju na “bijelu moć” – poput ruke s uzdignutim trima prstima u obliku slova W i P.
Paralelno se vraća i vizualni stil skinheada. Iako je hipsterski izgled i dalje prisutan, uočava se povratak vojničkih čizama s bijelim vezicama, koje su simbolički povezane s rasizmom i nasiljem.
