Kada Alternativa za Njemačku govori o stanju u Njemačkoj, često samu sebe prikazuje kao žrtvu. Kao stranku koju, kako tvrdi, progone sudovi, prate sigurnosne službe i stigmatiziraju politički protivnici. No pogled na financiranje AfD-a daje bitno drukčiju sliku. Riječ je o stranci koja u velikoj mjeri profitira od državnog novca.
Samo u razdoblju od 2025. do početka 2029. godine, dakle tijekom aktualnog saziva Bundestaga, AfD će za stranački i parlamentarni rad iz državnih sredstava dobiti oko pola milijarde eura. Time se ponovno otvara pitanje: je li takva razina financijske potpore stranci koju sigurnosne službe prate kao desno ekstremnu u skladu s njemačkim Ustavom?
Kako AfD dolazi do državnog novca
Njemačka država financira političke stranke kao ključne stupove parlamentarne demokracije. Model je jasan i jednak za sve: za svaki osvojeni glas na izborima stranke dobivaju gotovo jedan euro. Uz to, država za svaki euro koji stranci uplate donatori ili izabrani dužnosnici dodaje još 45 centi.
Na taj je način AfD samo u 2025. godini iz državnog financiranja stranaka dobio ukupno 12,78 milijuna eura. Usporedbe radi, demokršćani su u istoj godini iz državne blagajne primili oko 54 milijuna eura.
No to je tek dio ukupnog iznosa.
Bundestag kao glavni izvor sredstava
Veliki dio novca odlazi na parlamentarni rad. Država želi zastupnicima omogućiti obavljanje njihovih demokratskih zadaća, pa svaki član Bundestaga, osim plaće, dobiva i mjesečnu paušalnu naknadu za troškove, sredstva za suradnike te opremu ureda.
Prema službenim podacima Bundestaga, ti izdaci iznose gotovo 540.000 eura po zastupniku godišnje.
Na saveznim parlamentarnim izborima 2025. AfD je osvojio 152 mandata u Bundestagu. Samo za rad tih zastupnika država godišnje izdvaja oko 82 milijuna eura.
Uz to dolaze i višemilijunske isplate za rad AfD-ovih zastupnika u pokrajinskim parlamentima. Stranka je danas zastupljena u gotovo svim saveznim pokrajinama i ima više od 200 zastupnika na regionalnoj razini.
Kontroverza: državna sredstva i desni ekstremizam
Sva se državna sredstva, formalno gledano, dodjeljuju po istim pravilima svim strankama. No kod AfD-a ta praksa izaziva posebne kontroverze. Savezne i pojedine pokrajinske službe za zaštitu ustavnog poretka prate stranku kao „desno ekstremni sumnjivi slučaj“, a u tri savezne pokrajine ona se vodi kao „dokazano desno-ekstremna“.
Dodatnu težinu raspravi daje činjenica da AfD-ovi zastupnici u parlamentima, novcem poreznih obveznika, zapošljavaju brojne osobe iz desno ekstremnih krugova, uključujući i pojedince s neonacističkom prošlošću. Neki njemački sudovi već su utvrdili da postoje dovoljno jaki pokazatelji protuustavnih aktivnosti stranke.
To dovodi do neugodnog pitanja: financira li njemačka država vlastite političke neprijatelje?
Politološka upozorenja
Politolog Steffen Kailitz s Instituta Hannah Arendt za istraživanje totalitarizma upozorava da ideologija AfD-a predstavlja prijetnju demokraciji. Prema njegovim riječima, središnji problem je etnički utemeljena slika društva, u kojoj se dio građana s njemačkim državljanstvom implicitno svrstava u građane drugog reda.
AfD se otvoreno protivi modernom useljeničkom društvu, zagovara masovne deportacije i redovito osporava pravo imigranata da budu smatrani Nijemcima, čak i kada posjeduju njemačku putovnicu. Takvim porukama i kampanjama stranka dopire do milijuna birača, što potvrđuju i njezini izborni rezultati.
Novac kao ključ političkog uspjeha
U tom kontekstu novac ima presudnu ulogu. Bez financijskih sredstava nije moguće voditi izborne kampanje ni graditi dugoročne komunikacijske strategije. AfD je to, prema riječima stručnjaka, vrlo rano shvatio.
Stranka je snažno investirala u digitalnu infrastrukturu i društvene mreže. Unutar svog zastupničkog kluba izgradila je takozvani „newsroom“ i sustavno ulagala u ljude, odnosno u komunikacijski kadar. Za razliku od drugih stranaka, koje su sredstva češće usmjeravale prema stručnim savjetnicima za pojedina područja politike, AfD je fokus stavio na medijski utjecaj.
Danas u Njemačkoj postoji čitava mreža agencija koje rade gotovo isključivo za AfD i s njom povezane organizacije. Prema ocjenama poznavatelja političkog marketinga, bez državnog novca takav komunikacijski ekosustav ne bi bio moguć.
Ustavna granica državnog financiranja
Iz toga proizlazi paradoks: država istodobno ulaže znatna sredstva u borbu protiv desnog ekstremizma, dok u isto vrijeme izdašno financira stranku koju vlastite sigurnosne službe povezuju s tim istim ekstremizmom.
Njemački Ustav pritom postavlja jasnu granicu. Stranke koje prema svojim ciljevima ili ponašanju svojih pristaša teže narušavanju ili ukidanju slobodnog demokratskog poretka, ili ugrožavaju opstanak Savezne Republike Njemačke, mogu biti isključene iz državnog financiranja.
O takvoj bi odluci morao odlučivati Savezni ustavni sud, i to na zahtjev savezne vlade, Bundestaga ili Bundesrata. Prag za takav postupak izuzetno je visok, no rasprava o tome je li državno financiranje AfD-a još uvijek u skladu s Ustavom sve je glasnija – i sve teže ju je ignorirati.
