Prevara s minimalcem u Njemačkoj tijekom deset godina prouzročila je štetu od oko 64 milijarde eura. Poslodavci su zakonsku satnicu zaobilazili neplaćenim radnim satima, lažnim odbicima i nerealnim radnim normama.
Najveći dio gubitka podnijeli su sami radnici. Prema izračunu Saveza njemačkih sindikata, nisu dobili oko 35 milijardi eura koje su zaradili.
Istodobno je sustav socijalnog osiguranja ostao bez 22 milijarde eura. Država je izgubila još sedam milijardi eura poreza na dohodak.
Analiza obuhvaća razdoblje od 2015., kada je minimalna plaća uvedena, do kraja 2024. godine a piše DW.
Oko dva milijuna radnika godišnje dobivalo je premalu plaću
U Njemačkoj oko šest milijuna ljudi radi za minimalnu satnicu. Posebno je mnogo takvih zaposlenika u ugostiteljstvu, trgovini, poljoprivredi, dostavnim službama, građevinarstvu i mesnoj industriji.
Međutim, službeno ugovorena satnica ne znači uvijek da radnik stvarno dobiva puni zakonski minimalac. Plaća na papiru može izgledati ispravno, dok stvarna zarada po odrađenom satu pada ispod dopuštene granice.
Prema izračunu DGB-a, nepravilnosti su od uvođenja minimalne plaće prosječno pogađale oko dva milijuna zaposlenih godišnje. Svakome od njih u prosjeku je nedostajalo između 1,70 i 2,40 eura po radnom satu.
Ti se iznosi na prvi pogled mogu činiti malima. Ipak, kod punog radnog vremena riječ je o stotinama eura mjesečno i tisućama eura godišnje.
Kako poslodavci zaobilaze minimalnu plaću
Jedan od najčešćih načina prevare odnosi se na evidenciju radnog vremena. Radnik službeno prima propisanu satnicu, ali mu poslodavac ne evidentira sve sate koje je proveo na poslu.
Problem često počinje pitanjem što se uopće računa kao radno vrijeme. Neki poslodavci plaćaju samo vrijeme provedeno izravno na radnom mjestu.
Pritom ne obračunavaju pripremu alata, presvlačenje u obveznu radnu odjeću, čekanje, vrijeme pripravnosti ili druge zadatke povezane s poslom.
Kontrolori njemačke Carine na terenu često pronalaze nepotpune ili netočne evidencije. Nailaze i na slučajeve u kojima se radnike lažno prikazuje kao praktikante.
U nekim djelatnostima ne plaćaju se ni pripremni poslovi ili vožnje bez tereta. Tako se broj plaćenih sati umjetno smanjuje, iako je radnik cijelo vrijeme bio na raspolaganju poslodavcu.
Neplaćeni prekovremeni sati smanjuju stvarnu satnicu
Posebno su problematični neplaćeni prekovremeni sati. Na obračunu plaće može stajati zakonski iznos, ali stvarna satnica postaje niža kada se uračunaju svi odrađeni sati.
Primjerice, radnik može biti plaćen za osam sati, iako je na poslu proveo devet ili deset sati. Razlika se ne prikazuje u evidenciji i ne pojavljuje na platnoj listi.
Poslodavci koriste i nerealne radne norme. Radniku se zada količina posla koju nije moguće završiti unutar plaćenog vremena. Zbog toga ostaje duže, ali mu se dodatni rad ne priznaje.
Takva praksa posebno pogađa ljude koji ovise o poslodavcu i strahuju od gubitka posla. Zbog toga mnogi ne prijavljuju nepravilnosti.
Odbici za alat i proizvoljne novčane kazne
Prevara s minimalcem u Njemačkoj ne provodi se samo preko radnog vremena. Pojedini poslodavci radnicima od plaće odbijaju troškove alata, opreme ili drugih stavki.
U nekim slučajevima uvode se i proizvoljne novčane kazne. Tako radnik formalno ima zakonsku satnicu, ali na račun dobiva manje novca.
Zabilježeni su i slučajevi u kojima poslodavac obeća plaću, a zatim zadržava isplatu. Radnike tako drži u financijskoj neizvjesnosti i povećava njihovu ovisnost o poslu.
Svećenik i borac za radnička prava Peter Kossen upozorava da su takve prakse postale dio svakodnevice u pojedinim sektorima.
Radnici migranti posebno su izloženi prevarama
Prevare najčešće pogađaju slabije plaćene radnike. Među njima je natprosječno mnogo migranata zaposlenih u fizički zahtjevnim djelatnostima.
Posebno su izloženi radnici u mesnoj industriji, dostavi i građevinarstvu. Mnogi ne poznaju dovoljno njemački sustav, zakone i institucije kojima mogu prijaviti nepravilnosti.
Dodatni je problem strah od otkaza. Radnici često ovise o jednoj plaći, a ponekad su smještaj i prijevoz također povezani s poslodavcem.
Zbog takvog položaja neki prihvaćaju isplatu nižu od zakonskog minimuma. DGB i udruge za zaštitu radnika upozoravaju da je riječ o prikrivenom obliku diskriminacije.
Najviše gube ljudi koji ionako teško podmiruju svakodnevne troškove. Upravo njima svaki neplaćeni sat izravno ugrožava kućni budžet.
Kontrole su toliko rijetke da ne odvraćaju poslodavce
Za kontrolu poštovanja minimalne plaće zadužena je Financijska kontrola rada na crno, koja djeluje u sastavu njemačke Carine.
Tijekom 2024. pokrenuto je gotovo 6.200 istražnih postupaka zbog sumnje na kršenje Zakona o minimalnoj plaći. Izrečene novčane kazne dosegnule su ukupno 25,4 milijuna eura.
Međutim, DGB upozorava da kontrolne službe nemaju dovoljno zaposlenih. Statistički gledano, pojedino poduzeće u Njemačkoj može očekivati kontrolu tek jednom u 140 godina.
Takva vjerojatnost ne odvraća poslodavce koji sustavno varaju radnike. Sindikalist Stefan Körzell situaciju je usporedio s dobitkom na lotu. Prema njegovim riječima, veća je mogućnost osvojiti dobitak nego biti uhvaćen u varanju s minimalcem.
Problem potvrđuje i izvješće Komisije za minimalnu plaću. U službi za financijsku kontrolu rada na crno nepopunjeno je oko 2.500 radnih mjesta koja je Bundestag već odobrio.
Sindikat traži drastično strože kazne
DGB praksu namjernog uskraćivanja zarađene plaće naziva krađom plaća. Sindikat smatra da se takva djela ne smiju tretirati kao bezazleni administrativni prekršaji.
Zbog toga traži znatno strože kazne za poslodavce koji namjerno zaobilaze propisanu satnicu. Također zahtijeva više kontrolora i češće provjere poduzeća.
Stefan Körzell upozorava da dio novca koji nedostaje socijalnom osiguranju nije posljedica previsokih troškova za radnike. Riječ je i o poslodavcima koji nisu uplatili ono što su zakonski morali platiti.
Prema izračunu sindikata, 64 milijarde eura ostale su kod poslodavaca umjesto kod radnika, socijalnih osiguranja i države.
Što radnici trebaju provjeravati
Slučajevi otkriveni tijekom kontrola pokazuju koliko je važna točna evidencija radnog vremena. Radnici trebaju obratiti pozornost na broj odrađenih i plaćenih sati.
Posebno su važni prekovremeni rad, vrijeme pripravnosti i obvezne pripreme prije početka posla. Isto vrijedi za završne poslove nakon službenog kraja smjene.
Treba provjeriti i sve odbitke prikazane na obračunu plaće. Ako se broj odrađenih sati ne podudara s brojem plaćenih sati, stvarna satnica može biti ispod zakonskog minimuma.
Pritom nije dovoljno gledati samo iznos naveden u ugovoru. Presudan je odnos između ukupno isplaćene plaće i stvarnog broja odrađenih sati.
Prevara s minimalcem najlakše ostaje skrivena kada ne postoji potpuna evidencija rada. Upravo zbog toga kontrolori najčešće pronalaze netočne ili nepotpune podatke o satima.
