Na kraju 2025. njemačka vlada objavila je brojke koje su brzo postale politički argument. Broj zahtjeva za azil pao je na oko 113.000, više od 50 posto manje nego godinu ranije. Savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt to je predstavio kao dokaz uspješnosti takozvanog migracijskog zaokreta. Strože kontrole, odbijanja na granicama i jasna poruka svijetu, tvrdi ministar, promijenili su migracijsku sliku Njemačke.
No koliko je taj pad doista rezultat nove politike, a koliko šireg konteksta koji Berlin ne kontrolira?
Strože granice i politička poruka
Od svibnja 2025. Savezna policija Njemačke provodi pojačane, nasumične kontrole na svim kopnenim granicama. Prema službenim podacima, oko 21.000 osoba nije pušteno u zemlju jer nisu imale valjane dokumente. Među njima je bilo i oko tisuću ljudi koji su izrazili namjeru podnošenja zahtjeva za azil, ali im je ulazak odbijen. Piše DW.
Iako su sudovi u pojedinim slučajevima potvrdili da ti ljudi imaju pravo na saslušanje, Ministarstvo unutarnjih poslova inzistira na stajalištu da se europsko azilno pravo trenutačno ne mora primjenjivati jer se Njemačka nalazi u izvanrednom stanju.
U javnim istupima Dobrindt naglašava jasnu liniju. Tko nema pravo na zaštitu, ne treba dolaziti. Tko počini kazneno djelo, mora otići. Poruka je, prema njegovim riječima, jasno odjeknula i izvan Njemačke te označila promjenu europske migracijske politike.
Brojke koje ne prate politiku
Unatoč političkom narativu, dio stručnjaka osporava izravnu vezu između strožih mjera i pada broja zahtjeva za azil. Gerald Knaus, jedan od najpoznatijih europskih stručnjaka za migracije, upozorava da su ključni razlozi drugdje.
Prema njegovoj analizi, mjesečni broj zahtjeva za azil ostao je gotovo isti i prije i nakon uvođenja pojačanih graničnih kontrola, oko 9.000 mjesečno. Presudna promjena dogodila se ranije, krajem građanskog rata u Sirija 2024. godine. Sirijci su desetljeće bili najbrojnija skupina tražitelja azila u Njemačkoj, a njihov nagli izostanak automatski je smanjio ukupne brojke.
Prema Knausu, to gotovo da nema veze s kontrolama na njemačko-poljskoj ili njemačko-austrijskoj granici. Riječ je o promjeni u zemljama podrijetla, a ne o uspjehu nacionalne politike.
Europski zaokret važniji od njemačkog
Još važniju ulogu, tvrde analitičari, imaju odluke donesene na razini Europska unija. U prosincu 2025. dogovoreni su novi okviri koji omogućuju sporazume s trećim državama o prihvatu migranata. To znači da osobe koje u EU uđu, primjerice, preko Italije ili Grčke, mogu biti vraćene u neku treću zemlju bez provođenja punog azilnog postupka u Uniji.
Model podsjeća na sporazum s Turskom iz 2016., koji je već jednom drastično smanjio dolaske sirijskih izbjeglica. Ako se ti mehanizmi dosljedno primijene, broj ljudi koji se odlučuju na opasan put preko Mediterana mogao bi znatno pasti.
Podaci Agencija EU-a za azil potvrđuju taj trend. Mediteranska ruta preko Libije i dalje je najčešće korištena, ali i najopasnija, dok je ukupni broj prvih zahtjeva za azil u EU-u između siječnja i studenoga 2025. pao za 25 posto.
Deportacije kao politički cilj
Njemačka vlada paralelno pojačava i deportacije. Od siječnja do studenoga 2025. provedeno je oko 21.500 deportacija, što je 20 posto više nego godinu ranije. Vladajuća koalicija najavljuje daljnje povećanje tog broja u 2026.
Unutar CSU-a pojavila se i ideja da se velikom broju sirijskih izbjeglica ne produljuje zaštitni status te da ih se vraća u Siriju. No stručnjaci taj plan smatraju nerealnim. Povratak bi zahtijevao suglasnost sirijskih vlasti, a u Njemačkoj bi gotovo sigurno uslijedili deseci tisuća sudskih postupaka.
Prema procjenama, čak i ako bi takva politika bila pravno moguća, njezina provedba bila bi iznimno spora i politički rizična.
Prividan uspjeh ili pogrešna dijagnoza
Njemački migracijski zaokret, barem prema službenim brojkama, izgleda uspješno. No dublja analiza pokazuje da je pad broja zahtjeva za azil prije svega posljedica geopolitičkih promjena izvan Njemačke i odluka donesenih na razini Europske unije.
Strože granične kontrole i oštra retorika možda su poslale političku poruku biračima, ali stvarni razlozi promjene migracijskih tokova leže znatno dalje od njemačkih granica.
