Lažni oglasi za posao postali su svakodnevica za tisuće tražitelja diljem svijeta. Platforme poput LinkedIna i Indeeda preplavljene su oglasima koji se ponavljaju danima, tjednima, a nerijetko i mjesecima. No iako kandidati ispunjavaju sve uvjete, odgovora najčešće nema. Osim hladne automatizirane odbijenice. Sve više ljudi počinje se pitati: jesu li ti oglasi uopće stvarni?
„Već četiri mjeseca sam bez posla“, kaže jedan kandidat. „Prijavljujem se redovito, a iz dana u dan gledam iste pozicije, iste firme, ista obećanja. I uvijek isti rezultat , odbijenica. Moj kolega je poslao više od 200 prijava. Niti jedan razgovor.“
Iluzija izbora u svijetu automatiziranog odbijanja
Na prvi pogled, tržište rada izgleda aktivno. Platforme poput LinkedIna i Indeeda preplavljene su oglasima. “Tražimo dinamičnu osobu za brzorastući tim.” “Izvrsna prilika u internacionalnoj kompaniji.” “Vi ste idealan kandidat.” No ubrzo nakon prijave, korisnik dobije hladnu, automatiziranu poruku: Zahvaljujemo na interesu. Odabrali smo kandidata koji bolje odgovara profilu.
Ali je li to istina?
Sve više korisnika počinje sumnjati da ti oglasi uopće nisu stvarni. Ponovno objavljeni, ponekad dan za danom, mjesecima, a da se nitko iz tvrtke nikad ne javi. Ne samo da kandidati ne dobivaju posao – oni ne dobivaju niti priliku da razgovaraju s čovjekom. Sve se odvija između strojno filtriranih životopisa i digitalnog zida šutnje.
Zašto se lažni oglasi za posao stalno pojavljuju?
„Ponekad mi LinkedIn pošalje obavijest da sam ‘visoko kvalificiran’ za poziciju na koju sam se već prijavio – i bio odbijen,” kaže jedan korisnik. “Čak sam kliknuo da mi se ta pozicija više ne prikazuje. I opet je tu. Kao da se sustav ruga mojoj nadi.”
Sustavi za filtriranje kandidata, takozvani ATS (Applicant Tracking System), postali su standard u velikim korporacijama. No oni ne gledaju ljude – gledaju ključne riječi. Umjesto razgovora, vaše iskustvo i znanje prolaze kroz sintaktički skener koji odlučuje jeste li “dovoljno relevantni”.
„Na jednu poziciju sam ispunjavao doslovno svaki uvjet. I opet ništa,“ kaže naš sugovornik koji je želio ostati anoniman. “Ne jednom, ne dva puta. Deseci takvih slučajeva. Zapošljava li itko zapravo?” Sve prisutniji AI definitivno nije pomogao u ovom smjeru. Naprotiv, pojačao je filtriranje na maksimum.
“Zapošljavamo!” – Ali samo za oči investitora?
Istražujući dublje, dolazimo do potencijalno uznemirujuće prakse. Više stručnjaka i bivših zaposlenika iz HR sektora anonimno priznaju da određeni oglasi služe samo kao marketinški alat. Prikazati se kao firma u rastu, privući nove investitore, opravdati postojeće fondove.
“Znam konkretne slučajeve gdje se oglasi objavljuju kako bi se zadovoljio pritisak uprave ili investicijskih fondova,” kaže bivša HR menadžerica jedne međunarodne korporacije. “Ne tražimo kandidate. Tražimo dojam.”
Psihološki učinak lažnih nada
Ciklus lažne nade ima i ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje kandidata. Svaki klik “Prijavi se” nosi u sebi očekivanje. Kada se to očekivanje slomi bez objašnjenja – dovoljno puta – dolazi do kronične frustracije, snižavanja samopouzdanja i, u nekim slučajevima, depresije.
„Postajete paranoični. Počnete se pitati jeste li uopće sposobni. A zapravo ste samo broj u tablici koju algoritam nije prepoznao,“ kaže jedan iskusni stručnjak za ljudske resurse koji je sada – nezaposlen.
Teorija zavjere ili sustavna greška?
Na društvenim mrežama sve se češće spominju i druge teorije: da tvrtke objavljuju oglase kako bi prikupile životopise i imale “bazu” kad im stvarno zatreba netko. Ili da žele doći do konkurentskih informacija – vidjeti koliko traže kandidati, kako im izgledaju životopisi, koje tehnologije koriste.
„Jednom sam dobio poziv na razgovor za koji se kasnije ispostavilo da uopće nije postojao otvoren posao,“ priča korisnik Reddita. „Htjeli su samo informacije o projektima na kojima sam radio.“
Rješenje? Za početak – istina
Problem s lažnim i sumnjivim oglasima neće nestati preko noći. No rješenje počinje sa – transparentnošću. Tvrtke bi trebale biti zakonski obavezne prikazivati koliko je kandidata prijavljeno, koliko je pozvano na razgovor i kada će pozicija stvarno biti zatvorena. Platforme bi morale omogućiti korisnicima da prijave sumnjive oglase, te poboljšati algoritme kako bi izbjegli ponavljanje istih ponuda osobama koje su već odbijene.
I možda najvažnije – moramo ponovno staviti čovjeka u središte procesa zapošljavanja. Niti jedan algoritam ne može prepoznati potencijal, empatiju, odlučnost ili motivaciju. A sve to – i više – ima onaj tihi tražitelj posla koji svakog jutra otvara laptop, ispija kavu i pokušava još jednom.
Nadajući se da ovaj put nije prevaren.
