Njemačka plaća već desetljećima ima mitski status u kolektivnoj svijesti ljudi s Balkana. Rečenica “otišao je u Njemačku” gotovo automatski podrazumijeva bolji život, sigurnost, novu razinu financijske stabilnosti. No što se zapravo krije iza tog pojma? Je li „njemačka plaća“ doista ono što mnogi kod kuće zamišljaju? Može li se s prosječnom plaćom u Njemačkoj dostojanstveno živjeti, uštedjeti i možda pomoći obitelji u domovini?
U potrazi za odgovorom, razgovarali smo s desecima radnika iz hrvatske dijaspore, analizirali službene podatke Saveznog zavoda za statistiku Njemačke (Destatis), usporedili regije, struke i životne stilove. Cilj: rasvijetliti stvarnu vrijednost plaće koja se često spominje u medijima, ali rijetko tumači do kraja.
Koliko zaista vrijedi prosječna njemačka plaća?
Prema podacima za 2024. godinu, prosječna bruto plaća u Njemačkoj iznosi oko 4.100 eura mjesečno. No to je brojka koja malo znači samoj radničkoj stvarnosti. Ono što doista zanima većinu ljudi je neto iznos – ono što sjedne na račun nakon što država uzme svoj dio. Za samca bez djece, bez poreznih olakšica i uz klasu oporezivanja I, ta prosječna plaća se pretvara u oko 2.600 eura neto. Za obiteljskog čovjeka s dvoje djece i ženom koja ne radi, može biti znatno više – oko 3.000 eura.
Na papiru, to i dalje izgleda dobro. No kad počnu pristizati stvarni računi, slika se mijenja. U Münchenu, Stuttgartu ili Frankfurtu, gdje je dijaspora posebno brojna, stanarina za dvosoban stan može iznositi između 1.200 i 1.800 eura. U gradovima poput Nürnberga ili Augsburga, cijene su nešto niže, ali rijetko ispod 1.000 eura mjesečno. Režije – grijanje, voda, odvoz otpada, internet – nerijetko dosegnu 300 eura.
Stanarine i troškovi života brzo pojedu zaradu
Hrana, iako kvalitetnija nego u mnogim balkanskim trgovinama, nije jeftina. Obitelj s dvoje djece u prosjeku troši između 500 i 700 eura mjesečno na prehranu. Dodajmo prijevoz, vrtić, školske troškove, mobitele, autoosiguranje – i dobar dio te famozne „njemačke plaće“ nestane bez velikog luksuza.
„Kad sam došao u Njemačku, mislio sam da ću sa 3.000 eura živjeti kao kralj. Sada kad platim stan, hranu i sve ostalo, na kraju mjeseca mi ostane možda 200 eura za staviti sa strane“, kaže Marko, 38-godišnjak iz okolice Zadra koji radi u logistici u Regensburgu.
Dodatni poslovi kao nužnost, a ne izbor
Mnogi se zato odlučuju za dodatni posao. Njemački zakon dopušta tzv. „minijob“ – honorarni rad do 538 eura mjesečno bez dodatnog oporezivanja. Velik broj ljudi iz regije upravo na taj način nadopunjuje budžet – bilo da čisti urede, dostavlja pakete, radi u skladištu ili na baušteli vikendom.
No čak i uz to, stvarni standard ne odgovara uvijek očekivanjima. „Ljudi kod kuće misle da mi ovdje kupujemo aute kao bombone. Istina je da auto imam na leasing, stan plaćam preskupo, a godišnji odmor je luksuz koji planiram mjesecima“, kaže Ivana, medicinska sestra iz BiH koja radi u bolnici kod Kölna.
Teški poslovi, niski prihodi i porezna opterećenja
Jedan od problema je i struktura posla u kojem dijaspora često završava. Veliki broj Hrvata i drugih ljudi s Balkana radi u građevini, njezi, čišćenju, skladištima i vožnji – sektorima koji su fizički zahtjevni i nerijetko slabo plaćeni. Bruto plaće u tim granama kreću se između 2.200 i 3.000 eura, a neto iznosi padnu i ispod 1.800 eura.
„Kada odbiješ sve troškove, ta ‘njemačka plaća’ više nije toliko impresivna. U Hrvatskoj sam imao manje, ali i troškovi su bili manji. Ovdje ti država sve uzme kroz poreze i osiguranje“, komentira Dragan, 45-godišnjak iz Vinkovaca koji radi kao vozač kamiona u Bavarskoj.
Što Njemačka ipak nudi: sigurnost, red i dječji doplatak
S druge strane, prednosti njemačkog sustava nisu zanemarive. Kvalitetna zdravstvena skrb, sigurnost radnog mjesta, jasna pravila, dječji doplatak (Kindergeld) od oko 250 eura po djetetu, mogućnosti napredovanja i prekvalifikacije – sve su to razlozi zbog kojih mnogi ostaju, unatoč izazovima.
Povrh svega, Nijemci (za razliku od balkanskih poslodavaca) gotovo nikad ne kasne s isplatom plaće. Prava radnika su zaštićena, a sindikati i radnička vijeća imaju stvarnu moć. Za mnoge, to je dovoljno da prihvate nižu kupovnu moć u zamjenu za stabilnost.
Između mita i stvarnosti: istina o njemačkoj plaći
Pa ipak, razlika između percepcije i stvarnosti ostaje. Hrvatska javnost često vidi samo vanjski sjaj – slike iz auta, s putovanja, nove tenisice kupljene na sniženju. Rijetko tko objavi fotografiju računa za grijanje ili obavijest o poskupljenju najma.
Nije svaki život u Njemačkoj bajka, ali nije ni tragedija. Prava istina, kao i uvijek, leži negdje između. Njemačka plaća – sama po sebi – nije čarobna formula za sretan život. Ona može biti temelj sigurnosti i napretka, ali samo ako je praćena mudrim upravljanjem novcem, realnim očekivanjima i dugoročnim planiranjem.
Za mnoge iz dijaspore, prava vrijednost „njemačke plaće“ leži ne toliko u onome što kupe, već u onome što mogu pružiti svojoj djeci: bolje obrazovanje, sigurnije okruženje, više mogućnosti. A to je valuta koju je teško pretvoriti u euro, ali koju mnogi smatraju najvrijednijom.
