Njemačko tržište rada više ne pokazuje znakove uobičajenog usporavanja. Ono je stalo. Bez zamaha, bez rezerve i bez uvjerljivih naznaka brzog oporavka. Kada predsjednica Savezne agencije za zapošljavanje Andrea Nahles kaže da tržište rada leži „ravno kao daska“, to više nije politička retorika. To je upozorenje iz samog središta sustava, piše BP.
Njemačka nije prestala raditi, ali radi sve manje, sporije i s vidljivo slabijim učinkom. Posljednjih godina stvoren je dojam stabilnosti, no brojke sada pokazuju da se ispod površine dogodio ozbiljan zaokret.
Pad potražnje za radnicima mijenja tržište
Poslodavci su promjenu prepoznali prije politike. Njihova reakcija je jasna: zapošljavanje se smanjuje odmah, bez čekanja. U jesen 2025. stopa nezaposlenosti iznosi 6,3 posto. Na prvi pogled to još ne izgleda dramatično, no istodobno je broj otvorenih radnih mjesta pao na oko milijun. To je pad od 19 posto u samo godinu dana.
Takav pad ne može se objasniti sezonskim oscilacijama. Njemački manjak radne snage, koji je godinama bio ključni pojam u raspravama o gospodarstvu, zapošljavanju i migracijama, naglo slabi. Ono što je desetljećima služilo kao univerzalno opravdanje za sporost sustava i visoke troškove rada, nestaje bez velike rasprave.
Još 2022. godine tvrtke su prijavljivale više od dva milijuna otvorenih radnih mjesta. Posao je tada bio svojevrsna sigurnosna mreža. Obrazovanje i kvalifikacije gotovo su jamčile zapošljivost. Danas industrija koči, srednje tvrtke smanjuju opseg poslovanja, a veliki koncerni najavljuju rezove i racionalizaciju.
Manje rada nego ikad prije
Podaci o obujmu rada dodatno potvrđuju promjenu. Njemačka je 2024. godine ostvarila 61,4 milijarde radnih sati, što je najniža zabilježena razina. To se dogodilo unatoč činjenici da je broj zaposlenih bio visok.
Prosječno, to iznosi oko 1.036 radnih sati po zaposlenoj osobi godišnje. U međunarodnoj usporedbi Njemačka se nalazi pri samom dnu. Manje rade tek Francuska i Belgija, dok zemlje poput Češke ili Novog Zelanda bilježe znatno veći broj radnih sati.
Ovdje nije riječ o pozivu na prekovremeni rad ili iscrpljivanje zaposlenih. Riječ je o realnom sagledavanju odnosa između uloženog rada i ukupne ekonomske snage društva.
Produktivnost ne prati skraćeno radno vrijeme
Poseban problem predstavlja činjenica da kraće radno vrijeme ne donosi veći učinak. Produktivnost u Njemačkoj stagnira. Dok druge razvijene ekonomije uspijevaju povećati vrijednost po satu rada, njemačko gospodarstvo zaostaje.
U Sjedinjenim Američkim Državama po satu rada nastaje oko 110 dolara vrijednosti. Njemačka doseže približno 97 dolara. To znači da se u Njemačkoj ne samo radi manje, nego se u tom vremenu i stvara manje.
Dugogodišnja teza da će kraće radno vrijeme automatski rezultirati većom učinkovitošću trenutačno se ne potvrđuje. Kada visoki troškovi rada susretnu pad produktivnosti, posljedice postaju vidljive u cijelom gospodarstvu.
Alarmantan pad interesa za obrazovanje
Dodatni razlog za zabrinutost dolazi iz sustava obrazovanja. U strukovnom obrazovanju danas sudjeluje najmanji broj mladih u posljednjih 25 godina. Taj trend ne može se objasniti isključivo demografskim kretanjima.
Riječ je i o promjeni odnosa prema radu. U društvu koje je naviklo na stabilan životni standard, rad se sve češće doživljava kao smetnja, a ne kao temelj društvenog sustava. Posljedice takvog razmišljanja ne dolaze odmah, ali dugoročno ostavljaju ozbiljne praznine na tržištu rada.
Sudar s realnošću
Njemačka se sve češće doima kao zemlja koja se navikla na vlastiti uspjeh. Rasprave o pravednoj raspodjeli, ravnoteži između privatnog i poslovnog života te socijalnoj sigurnosti ostaju važne, ali bez minimalnog zajedničkog konsenzusa o radu i učinku gube uporište.
Aktualna situacija na tržištu rada djeluje kao svojevrsni realitetni test. Podsjetnik da gospodarski uspjeh nije trajno stanje i da produktivnost ne nastaje deklaracijama, nego konkretnim radom. Njemački manjak radne snage slabi, ali time problemi ne nestaju. Naprotiv, tek sada postaju jasnije vidljivi.
