Iako ideja o novoj olimpijskoj kandidaturi za München izaziva veliko zanimanje, sve se češće postavlja pitanje – koliko bi Olimpijske igre u Münchenu doista koristile gospodarstvu? Stručnjaci upozoravaju da su koristi ograničene, dok bi troškovi mogli biti veći nego što se očekuje.
Velika očekivanja i realnost brojki
Zagovornici ideje ističu da bi Olimpijske igre u Münchenu mogle donijeti porast turizma, nova radna mjesta i međunarodnu vidljivost grada. No ekonomske analize pokazuju da je stvarni učinak obično manji od očekivanog.
Najveće koristi imali bi hotelijeri, ugostitelji i građevinski sektor, ali bi i rashodi, posebno oni za sigurnost i logistiku, premašili kratkoročne prihode.
Rizici: rast cijena i pritisak na stanovanje
Jedan od glavnih rizika koji prate velike sportske manifestacije odnosi se na tržište stanovanja. Tijekom priprema za Igre često dolazi do rasta cijena nekretnina i najamnina. U gradu poput Münchena, gdje su cijene već među najvišima u Njemačkoj, to bi moglo dodatno opteretiti građane.
Iskustva iz Londona i Rija pokazuju da su upravo lokalni stanovnici često oni koji najviše trpe zbog gentrifikacije i privremenog smanjenja stambenog prostora.
Infrastruktura: prilika za modernizaciju
S druge strane, Olimpijske igre u Münchenu mogle bi poslužiti kao pokretač nužnih infrastrukturnih ulaganja.
Modernizacija javnog prijevoza, izgradnja sportskih centara i smještajnih kapaciteta te unapređenje prometne mreže mogli bi dugoročno koristiti građanima. Ključno je, međutim, da projekti ne ostanu neiskorišteni nakon završetka Igara.
Kratkoročni učinci, dugoročne dileme
Ekonomski stručnjaci razlikuju kratkoročne i dugoročne učinke Olimpijskih igara. Dok bi kratkoročno došlo do rasta zaposlenosti i potrošnje, dugoročni učinak ovisi o sposobnosti grada da stvorene kapacitete trajno iskoristi.
U mnogim slučajevima, sportski kompleksi i infrastruktura ostanu neiskorišteni, što stvara dodatne troškove održavanja.
München ima prednost, ali i odgovornost
München već ima iskustvo s Olimpijskim igrama iz 1972. godine i dio infrastrukture koja se i danas koristi. To mu daje značajnu prednost u odnosu na druge gradove koji bi morali graditi sve ispočetka.
Ipak, uspjeh bi ovisio o transparentnosti planiranja, realnim procjenama troškova i uključivanju građana u proces odlučivanja.
Ako se München odluči ponovno kandidirati, Olimpijske igre mogle bi biti prilika da grad potvrdi svoju reputaciju – pod uvjetom da Igre budu održive, odgovorne i u službi ljudi koji u njemu žive.
