Ako ste ovih dana na društvenim mrežama nalijetali na reklame za restoran Portun u Münchenu, niste jedini. Vidio sam ih i ja, svidjelo mi se ime, pa sam malo istražio. Podsjećamo da naša Gasto Patrola sama plaća ono što jede a sve u svrhu neovisnog gastro novinarstva.
Kad sam im ušao na Instagram profil, iznenadilo me da restoran radi više od godinu dana. Po fotografijama, djelovao je kao ozbiljna priča. Nije da sam gastro guru koji mora znati svaki restoran u gradu, ali kad su naši ljudi u pitanju, ipak očekujem da se glas malo dalje proširi. No, kako stvari stoje, Portun možda i nije išao na “našu klijentelu”, nego u drugom smjeru.
A tko je “naša klijentela”? Bez da itko shvati osobno – to su oni koji u 80% slučajeva kulinarski domet dožive kroz konfekcijske ćevape i roštilj. To je ona ekipa koja, kad im iz domovine dođu gosti, vodi ih na ćevape u München. Jer eto, dole sigurno nemaju boljih. To je kao da ja kolegu Hansa odvedem u Posavinu i tamo tražim njemački restoran.
Ali pustimo to – kakav je Portun?
Prvi dojam – konačno nešto što nije kič
Portun u Münchenu sam posjetio na njihovom reotvaranju i predstavljanju novog balkanskog menija. Event je bio zatvorenog tipa, što uvijek znači dvije stvari – ili si na nečem ekskluzivnom ili se još uhodavaju, pa im treba sigurni krug gostiju prije nego krenu “na raju”.
Lokacija je Leopoldstraße 150 – što je vrlo dobra adresa. Ambijent je zaista odličan. Napokon restoran koji ne izgleda kao kulinarska verzija narodnjačkog kluba, već nešto modernije, ugodno i s mjerom. Rasvjeta nije agresivna, glazba nije preglasna, a detalji su promišljeni. Za ovo – čista petica.
Osoblje je bilo novo, a čuli smo i da se vlasnička struktura promijenila, pa se odmah vidjelo da se još uhodavaju. Želja im je bila da sve prođe glatko, ali je bilo i simpatičnih nespretnosti.
Vinska karta – pravo iznenađenje
Jedna stvar koju odmah moram pohvaliti je vinska karta. Vjerojatno najbolja u cijeloj balkanskoj gastro sceni u Bavarskoj. Da nije bilo nje, moj dojam o večeri bio bi daleko lošiji.
Od ponude su tu:
- Josić
- Kozlović (njihovu Malvaziju smo i odabrali)
- Saint Hills vina te brojna druga
Malvazija Kozlović koštala je 39 eura, što je više nego korektna cijena. Možda bih na popisu volio vidjeti još koju graševinu, ali sve u svemu – jako dobar izbor. Preporuka sa naše strane je da osvježe i menu i vinsku kartu na web lokaciji jer ne oslikavaju novu priču.
Hrana – spektakl ili prosjek?
Probali smo tri jela:
- Rižoto – vrlo dobar, kremast, ali ništa što već nisam jeo u desetak drugih restorana.
- Piletina umotana u slaninu – korektna, ali bez wow efekta. Lijepo servirano, ali okusom ništa posebno.
- Hobotnica na žaru – veliko razočaranje.
Za 32 eura očekivao sam nešto zaista kvalitetno, ali osnovni problem ovdje je grill. Nema mirisa, nema dima, nema karakterističnog okusa.
Zašto? Zato što u Münchenu postoje strogi propisi o emisiji CO2 i vjerojatno nemaju mogućnost pečenja na klasičan način. Dakle, zaboravite onaj balkan grill kakav zamišljate – toga ovdje nema.
Osim ovoga, u ponudi su i standardna balkanska jela – ćevapi, odresci, tjestenine za one koji nisu ljubitelji mesa, ali ništa što već niste vidjeli.
Cijene – malo više od prosjeka, ali koliko je opravdano?
Cijene su malo više nego u standardnim balkanskim restoranima, ali s obzirom na ambijent, to je razumljivo. Pitanje je samo koliko je opravdano.
Jer ako se restoran distancira od običnih pečenjara, ali onda posluži hobotnicu koja nije ni blizu onome što bi trebala biti – onda imamo problem.
Vrijedi li posjetiti Portun?
Večer su začinili tamburaši, što je bilo lijepo. Ponuda jagnjećeg pečenja mi se čini zanimljiva, pa možda odem još jednom da probam to.
Je li Portun loš restoran? Ne.
Je li nešto spektakularno? Također ne.
Ako želite elegantan ambijent, dobru vinsku kartu i malo drugačiji doživljaj balkanske kuhinje, vrijedi ga posjetiti. Ako očekujete roštilj s okusom dima i pravi balkan grill – zaboravite.
U svakom slučaju, neka im je sa srećom.
