Stanovanje je osnovna životna potreba. Utječe na karijeru, obrazovanje i mentalno zdravlje. Ipak, novo istraživanje pokazuje da pristup stanovima u Njemačkoj nije jednak za sve. Piše DW.
Ljudi tamnije boje kože i muslimani znatno su češće izloženi diskriminaciji na tržištu nekretnina. Ponekad je, prema nalazima istraživanja, dovoljno da ime potencijalnog najmoprimca zvuči „strano“ kako bi mu se smanjile šanse da uopće bude pozvan na razgledavanje stana.
Prva sveobuhvatna analiza diskriminacije na tržištu stanovanja
Istraživanje je proveo Njemački centar za integraciju i istraživanje migracija (DeZIM). Riječ je o prvoj sveobuhvatnoj analizi diskriminacije rasno i etnički obilježenih osoba na tržištu nekretnina u Njemačkoj.
U sklopu Nacionalnog monitora za diskriminaciju i rasizam (NaDiRa), od kolovoza 2024. do siječnja 2025. ispitano je više od 9500 osoba. Rezultati su statistički analizirani i povezani sa službenim podacima, uključujući informacije o okolišu i uvjetima stanovanja u pojedinim regijama.
Muslimani i crne osobe znatno češće isključeni
Prema rezultatima istraživanja, muslimani i crne osobe znatno češće navode da su isključeni iz razgledavanja stanova zbog diskriminacije. Takvo iskustvo prijavilo je 35 posto muslimana i 39 posto crnih ispitanika, dok je kod osoba koje nisu rasno obilježene taj udio iznosio 11 posto.
Znanstvenici su pokušali dodatno provjeriti ove navode. Slali su prijave na stvarne oglase za stanove, koristeći različita imena, dok su prihodi i stupanj obrazovanja bili isti.
Rezultati su pokazali da su kandidati s imenima koja zvuče „njemački“ imali 22 posto šanse da budu pozvani na razgledavanje stana. Kod imena čestih na Bliskom istoku, u Turskoj ili Africi ta je vjerojatnost iznosila 16 posto.
Mjeseci traženja stana bez rezultata
Belphine Okoth došla je iz Kenije u Njemačku 2023. godine radi poslijediplomskog studija. Pet mjeseci je tražila stan u Bonnu, bez uspjeha.
Navodi da se pretplatila na gotovo sve dostupne portale za nekretnine i u prosjeku slala tri prijave dnevno. Kaže da ne može sa sigurnošću tvrditi da je bila diskriminirana, ali sumnja da je izgled igrao ulogu.
Prema istraživanju DeZIM-a, osobe rasne i etničke manjine češće žive u nesigurnim najamnim odnosima. Njih 12 posto ima ugovore na određeno vrijeme, u usporedbi s tri posto kod osoba koje nisu rasno obilježene.
Viši troškovi i lošiji uvjeti stanovanja
Istraživanje pokazuje i znatne razlike u financijskom opterećenju. Više od 40 posto prihoda na stanovanje izdvaja 37 posto rasno obilježenih osoba, dok je taj udio kod ostalih 30 posto.
Tahir Della iz Inicijative Schwarze Menschen u Njemačkoj smatra da je tržište nekretnina duboko prožeto rasizmom. Navodi da stanodavci rijetko otvoreno priznaju diskriminaciju, ali da se često događa da se osobe tamnije boje kože pozovu na razgledavanje, samo kako bi im se potom reklo da je stan već iznajmljen.
Diskriminacija se nastavlja i nakon useljenja
Diskriminacija se, prema iskustvima savjetovališta Fair mieten, fair wohnen, ne zaustavlja pronalaskom stana. Često se nastavlja kroz sukobe sa susjedima i najmodavcima.
Glasnogovornik savjetovališta Alexander Thom navodi da se mnogi slučajevi na prvi pogled čine kao obični susjedski sporovi. No, detaljnijim uvidom često se pokaže da je riječ o konkretnim oblicima diskriminacije, primjerice kod obračuna dodatnih troškova ili neutemeljenih pritužbi zbog buke.
Manji, skuplji i lošiji stanovi
Prema istraživanju DeZIM-a, rasne i etničke manjine češće žive u stanovima s oštećenjima. Takvo iskustvo ima 57 posto ispitanika iz tih skupina, u usporedbi s 48 posto kod ostalih.
Prosječna veličina stana za rasno obilježene osobe iznosi 47 četvornih metara, s 1,3 sobe po osobi. Kod osoba koje nisu rasno obilježene, prosjek je 69 četvornih metara i 1,9 soba po osobi.
Znanstveni direktor DeZIM-a Noa K. Ha smatra da je nužno ojačati antidiskriminacijske zakone u području stanovanja. Upozorava da liberalizacija tržišta stanova posljednjih desetljeća dodatno pogoršava položaj ranjivih skupina, uključujući i drugu generaciju imigranata.
