Siromaštvo u Njemačkoj postalo je jedna od najosjetljivijih tema posljednjih godina, posebno kada je riječ o novim doseljenicima iz istočne i jugoistočne Europe. Iako se često zamišlja da je Njemačka zemlja jednakih šansi za sve, stvarnost mnogih radnika koji dolaze iz Bugarske, Rumunjske, Hrvatske, Srbije ili Bosne i Hercegovine mnogo je složenija. Siromaštvo u Njemačkoj najviše pogađa ljude koji dolaze bez stabilnog posla, bez dovoljno financijske sigurnosti i bez jasnih informacija o tome što ih čeka.
Veliki problem postali su posrednici koji nude smještaje i „poslove“ uz visoke provizije i još veće obećanja. Mnogi doseljenici tako u Njemačku ulaze u okolnostima koje ih automatski guraju u siromaštvo, često i prije nego što uopće stignu do prvog radnog mjesta.
Kako posrednici stvaraju siromaštvo u Njemačkoj
Siromaštvo u Njemačkoj ne nastaje slučajno — često ga stvaraju ljudi koji iskorištavaju ranjivost doseljenika. Posrednici nude „smještaj i posao“, ali u praksi prodaju madrace na podu za 400 ili 500 eura mjesečno. U takvim stanovima živi previše ljudi, a uvjeti su često ispod minimalnih standarda.
Mnogi radnici potpisuju ugovore koje ne razumiju, a dio njih uopće ne dobiva ugovor. Mjesečni smještaj koji plaćaju posrednicima nerijetko je skuplji od normalnog najma u istom kvartu. Tako odmah na početku nastaje dug ili financijski pritisak iz kojeg se teško izvlače.
Posrednici često naplaćuju i „posredničke provizije“ za posao, iako je takva praksa u Njemačkoj zabranjena. No doseljenici koji ne govore njemački i ne poznaju sustav prihvaćaju uvjete jer nemaju izbor.
Prenatrpani stanovi kao prva stanica siromaštva u Njemačkoj
U mnogim njemačkim gradovima pojavile su se cijele stambene zgrade u kojima je svaki stan prenapučen ljudima koji tek dolaze u zemlju. To su najčešće radnici koji rade na crno, bez ugovora, bez osiguranja i bez pristupa osnovnim pravima.
Takvi stanovi često imaju deset, dvanaest ili više ljudi u prostoru koji je predviđen za troje. Život u takvim uvjetima tjera obitelji i pojedince u nezdravu i nesigurnu svakodnevicu. I dok posrednici u takvim poslovima zarađuju tisuće eura mjesečno, doseljenici ostaju zarobljeni u sustavu iz kojeg se teško izlazi.
Prenatrpani stanovi posebno pogađaju mlade muškarce koji dolaze sami, ali sve češće i obitelji koje se sele u potrazi za boljim životom. Ovakav model stanovanja ne postoji samo u velikim gradovima, nego i u manjim mjestima, gdje su nadzori slabiji.
Rad na crno produbljuje siromaštvo u Njemačkoj
Veliki broj novopridošlih radnika počinje raditi na crno jer im je to jedina opcija. Poslodavci često obećaju posao, ali plaća kasni, stiže djelomično ili je isplaćena u gotovini. Bez ugovora nema prava na bolovanje, nema zdravstvenog osiguranja i nema sigurnosti ako dođe do ozljede.
Siromaštvo u Njemačkoj najvidljivije je upravo kod radnika koji rade na crno: oni su najizloženiji zloupotrebama, nemaju zaštitu i moraju prihvaćati uvjete koji su daleko ispod njemačkih standarda.
U nekim slučajevima radnici mjesecima rade bez plaće, dok poslodavci izbjegavaju odgovornost jer „radnik nije bio prijavljen“. U praksi to znači da radnik nema ni pravni put da se zaštiti.
Njemački gradovi pod pritiskom: školstvo, socijalne službe i zdravstvo
Siromaštvo u Njemačkoj ima šire posljedice, a najviše ga osjete lokalne zajednice. U nekim mjestima škole i vrtići teško prate priljev djece iz obitelji koje žive u teškim uvjetima. Socijalne službe izvještavaju o velikom broju zahtjeva za hitni smještaj, a zdravstvene institucije bilježe porast slučajeva neadekvatne medicinske skrbi.
Mnoge općine otvoreno govore da su kapaciteti iscrpljeni. Pritisak na stanovanje toliko je porastao da lokalne vlasti moraju otvarati hitne smještajne centre i privremene objekte, a brojne četvrti bilježe pogoršanje životnih uvjeta.
Tko zarađuje na siromaštvu u Njemačkoj?
Industrija siromaštva u Njemačkoj postala je unosan posao za određene krugove posrednika, podstanodavaca i poslodavaca. Prenatrpani stanovi generiraju tisuće eura mjesečno. Posrednici ostvaruju profit nad ranjivim ljudima koji žele pošteno raditi, ali nemaju znanja ni resurse da se zaštite.
Najveći teret nose doseljenici koji rade sve poslove koji se nude — čišćenje, skladišta, logistika, građevina, pomoćne usluge — ali bez ikakve sigurnosti i bez garancija.
Kako se dijaspora snalazi
Za razliku od radnika koji tek dolaze, dijaspora koja dulje živi u Njemačkoj u boljem je položaju jer poznaje sustav, pravila i zamke. Ipak, i među ljudima iz Hrvatske, Srbije i BiH sve češće se pojavljuju slučajevi gdje poslodavci iskorištavaju radnike koji nemaju dovoljno iskustva ili informacija.
Zajednice dijaspore često pokušavaju pomoći novopridošlima, ali problem je prevelik da bi ga mogli riješiti pojedinci. U mnogim slučajevima jedina zaštita su pojačane kontrole vlasti.
Što njemačke vlasti mogu učiniti
Iako lokalne vlasti sve češće provode kontrole rada na crno i prenapučenih stanova, sustav zloupotreba i dalje je široko rasprostranjen. Problem je složen jer se događa u sivoj zoni, uz posrednike, podstanodavce i poslodavce koji se brzo prilagođavaju nadzorima.
Rješenje zahtijeva bolju suradnju policije, socijalnih službi, inspekcija rada i lokalnih zajednica. Cilj je spriječiti da siromaštvo u Njemačkoj postane ulazna točka za cijele generacije radnika.
