Ovisnost o ugljenu, niske plaće, izvoz slabo sofisticiranih proizvoda i masovni odlazak radne snage među ključnim su razlozima zbog kojih gospodarstva zapadnog Balkana i dalje zaostaju za Europskom unijom. To su glavni zaključci analize njemačkog Aspen instituta, predstavljene u publikaciji „Strukturne promjene na zapadnom Balkanu“, nastaloj nakon stručne konferencije održane u Tirani. Priču donosi Deutsche Welle.
Analiza obuhvaća stanje i perspektive država regije u području strukturnih reformi, digitalizacije, energetike i tržišta rada, ali i snažan politički utjecaj na gospodarstvo. Zaključak je jasan: stanje je uglavnom loše, a prostor za napredak velik, ali zahtijeva ozbiljne i dugoročne reforme.
Delikatan trenutak za regiju i Europsku uniju
Autori publikacije upozoravaju da se zapadni Balkan nalazi u osjetljivom trenutku. Europska unija suočena je s vlastitim unutarnjim izazovima, no geopolitički razlozi ponovno stavljaju proširenje na dnevni red. Istodobno, zemlje regije još uvijek nisu spremne u nizu ključnih područja koja izravno utječu na gospodarski razvoj.
U uvodnoj riječi državni ministar u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova Gunther Krichbaum ističe da nakon godina stagnacije postoji realna prilika za pomak u procesu pristupanja EU-u. Unatoč ratu u Ukrajini, geopolitičkoj nestabilnosti i jačanju autoritarnih tendencija, vidi se određeni napredak. No naglašava kako su nužni zajednički napori, osobito u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala te u jačanju demokratskih standarda.
Niska produktivnost i slaba konkurentnost
Jedan od temeljnih problema gospodarstava zapadnog Balkana jest niska produktivnost. To se posebno očituje u slaboj konkurentnosti u odnosu na države članice Europske unije, kako se regija postupno približava jedinstvenom tržištu.
Analiza upozorava i na lošu prometnu i energetsku infrastrukturu koja dodatno fragmentira ionako malu regiju. Demografski problemi, ubrzano starenje stanovništva i masovno iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi dodatno slabe gospodarski potencijal. Uz to, snažna ovisnost o ugljenu zahtijeva skupu energetsku tranziciju, koju mnoge vlade tek počinju ozbiljnije razmatrati.
Aspen institut posebno ističe složeno geopolitičko okruženje u kojem vanjski akteri imaju sve veći utjecaj. To dodatno opterećuje ionako krhke institucije i otežava usklađivanje sa standardima Europske unije.
EU kao sidro, ali s ograničenjima
Proces pristupanja Europskoj uniji i dalje se opisuje kao najvažnije „vanjsko sidro“ za regiju. Međutim, taj proces teško se prevodi u konkretne reformske korake jer je usko povezan s unutarnjim reformama same Unije. Skepsa prema proširenju prisutna je u pojedinim državama članicama, a donošenje odluka u Bruxellesu već je sada otežano s 27 članica.
To stvara dodatnu neizvjesnost za zemlje zapadnog Balkana, koje se nalaze u dugotrajnoj čekaonici EU-a, bez jasnog vremenskog okvira za članstvo.
Struktura izvoza i ograničeni doseg industrije
Talijanski ekonomist Matteo Bonomi analizira strukturu gospodarstava u regiji, s posebnim naglaskom na izvoz. U slučaju Srbije navodi da je politika subvencija privukla multinacionalne kompanije i povećala izvoz, ali uglavnom u sektorima niže dodane vrijednosti.
Udio proizvoda visoke tehnologije u srpskom izvozu i dalje je nizak. Iako je od 2005. do 2020. porastao s 2,1 na 6,8 posto, taj se rast smatra nedovoljnim za dugoročnu konkurentnost.
Za Bosnu i Hercegovinu Bonomi ističe trajne političke krize i stalno dovođenje u pitanje institucionalnog legitimiteta, što rezultira sporim reformama. Visoka stopa emigracije dodatno slabi ljudski kapital i povećava strukturnu ranjivost u odnosu na druge zemlje regije. Prema navodima u publikaciji, oko polovice državljana BiH živi izvan zemlje.
Plan rasta: poticaj s ograničenim učinkom
Europski Plan rasta za zapadni Balkan za razdoblje 2024.–2027., vrijedan ukupno šest milijardi eura, Bonomi opisuje kao pokušaj stvaranja novog zamaha. Ipak, upozorava na brojne slabosti tog plana.
Sredstva su, prema njegovoj ocjeni, skromna u usporedbi s fondovima dostupnima državama članicama Europske unije. Zbog toga preporučuje znatno veća ulaganja ako EU ozbiljno želi ubrzati gospodarsku konvergenciju regije.
Tržište rada: manje nezaposlenih, ali bez radnika
Branimir Jovanović iz Bečkog instituta za međunarodne gospodarske studije analizira stanje na tržištu rada. Nezaposlenost je u posljednjih 15 godina pala s oko 25 na 11 posto, što na prvi pogled djeluje kao pozitivan trend.
No, iza prosjeka kriju se ozbiljni problemi. Posebno su pogođene tri skupine: žene, mladi i slabije obrazovani. Plaće su i dalje znatno ispod razine EU-a i kreću se između jedne i dvije petine europskog prosjeka.
Izražene su i velike regionalne razlike. U Beogradu je nezaposlenost oko 6 posto, dok je na jugu i istoku Srbije dvostruko viša. Slična situacija je u Bosni i Hercegovini, gdje postoje znatne razlike između entiteta i Distrikta Brčko. Najekstremniji primjer je Crna Gora, gdje je nezaposlenost na obali minimalna, a na sjeveru zemlje doseže gotovo 32 posto.
Jovanović problem sažima jednostavno: neke poslove nema tko raditi, a neke nitko ne želi raditi. Poslodavci sve češće prijavljuju manjak radne snage, kako u niskokvalificiranim, tako i u visokokvalificiranim zanimanjima. Razlozi su niske plaće, loši uvjeti rada i kontinuirana emigracija obrazovanih radnika.
Energetska tranzicija i ovisnost o ugljenu
Energetski sektor jedan je od najvećih izazova regije. Analiza Ane-Marije Boromise pokazuje da zapadni Balkan i dalje snažno ovisi o ugljenu, koji je odgovoran za između 55 i 90 posto emisija štetnih plinova, ovisno o zemlji.
Većina električne energije proizvodi se iz lignita, osim u Albaniji gdje dominira hidroenergija. To regiju čini jednim od najzagađenijih područja u Europi. Uvođenje cijene ugljičnog dioksida do 2030. godine dodatno će povećati troškove, osobito pri izvozu električne energije u EU.
Za Srbiju se preporučuje snažno ulaganje u vjetroelektrane i solarne elektrane, diverzifikacija dobave plina te postupno napuštanje ugljena. Procijenjena vrijednost potrebnih investicija iznosi oko 14 milijardi eura u idućem desetljeću.
Pozitivno se ocjenjuje projekt Transbalkanskog energetskog koridora koji bi trebao povezati Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, omogućujući učinkovitije korištenje obnovljivih izvora energije na regionalnoj razini.
Vladavina prava kao temelj razvoja
Kao zajednički nazivnik svih problema u publikaciji se ističe vladavina prava. Urednici upozoravaju da se institucije često nalaze pod političkim i gospodarskim pritiscima koji omogućuju zaobilaženje pravila.
Donošenje zakona samo po sebi nije dovoljno. Ključno je njihovo dosljedno provođenje i jasna poruka da zakoni vrijede jednako za sve. Bez toga, zaključuje se u analizi, teško je očekivati ozbiljniji i održiv gospodarski napredak zapadnog Balkana.
