Katolici u cijelom svijetu slave Uskrs, najstariji i najveći kršćanski blagdan kojim se obilježava nedjelja Kristova uskrsnuća i njegova pobjeda nad smrću i grijehom. Uskrsna poruka, kako je rekao papa Lav XIV., „najradosnija je i najpotresnija vijest koja je ikada odjeknula kroz povijest“.
Uskrsnuće Isusa Krista temeljno je vjerovanje kršćanstva. Prema tom vjerovanju, Bog je Isusa treći dan uskrisio od mrtvih, nakon što je umro za otkupljenje grijeha ljudi. Time je pobijedio smrt, a poruka Uskrsa glasi da ljubav pobjeđuje smrt.
Papa Lav XIV. u katehezi „Uskrsnuće Kristovo i izazovi suvremenoga svijeta“ istaknuo je kako je riječ o vijesti koja daje smisao čovjekovu životu.
„To je Evanđelje u pravom smislu riječi: svjedočanstvo pobjede ljubavi nad grijehom i života nad smrću. Zato je ona jedina sposobna utažiti čovjekovu žeđ za smislom koja muči njegov um i srce“, rekao je papa.
Sveti Ivan Pavao II. svojedobno je poručio: „Ne prepuštaj se očaju! Mi smo ljudi Uskrsa i Aleluja je naša pjesma“.
Veliki tjedan i vazmeno trodnevlje
Obilježavanju Uskrsa prethodili su dani Velikoga tjedna. Na Veliki četvrtak Crkva se prisjeća Isusove posljednje večere.
Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti. Toga dana ne služe se mise, nego se obilježava Muka Gospodnja.
Velika subota dan je Kristova počinka u grobu. Uvečer toga dana započinje vazmeno bdijenje, kojim se ulazi u slavlje Uskrsa.
Spomen Kristova uskrsnuća slavi se svečanim misama koje u većim gradovima predvode nadbiskupi i biskupi.
Korizma kao priprava za Uskrs
Uskrsu prethodi 40-dnevno razdoblje korizme, vrijeme pokore, molitve i obnove.
Korizma je vrijeme kada čovjek disciplinom u jelu, piću i radu može iscijeliti svoje tijelo i psihu, skinuti teret sa savjesti i osloboditi se tereta krivih emocija.
Zato Uskrs, na kraju korizme, postaje ne samo slavlje Isusova uskrsnuća i nade, nego i novi početak, proljeće vlastitog života, zdravlja, humanosti i plemenitosti.
Kako se određuje datum Uskrsa
Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine na isti datum. Slavi se u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnog punog mjeseca.
Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, Uskrs se može slaviti samo unutar tog razdoblja.
Podrijetlo Uskrsa u židovskoj Pashi
Podrijetlo Uskrsa nalazi se u židovskom blagdanu Pashe, odnosno Pesaha. U katoličkoj liturgiji prisutni su mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak izraelskog naroda iz egipatskog sužanjstva.
Isus je, kao Židov, slavio Pashu sa svojim učenicima, čime je započeo njegov Pashalni misterij. U oba slučaja riječ je o izlasku iz ropstva – Izraelci iz egipatskog, a ljudi iz ropstva grijeha.
Teologinja Tanja Popec ističe kako iskustvo izabranog naroda može poslužiti kao model za čovjeka koji teži slobodi unatoč vlastitim slabostima.
Uskrs kroz povijest
Uskrs se slavi još od doba apostola. U ranokršćansko vrijeme slavio se svake nedjelje, dok se od 2. stoljeća slavi jednom godišnje.
Za razliku od Božića, Uskrs nije vezan uz točan datum, nego uz lunarni kalendar.
Razlike u određivanju datuma dovele su do toga da je rimski car Konstantin sazvao Prvi ekumenski sabor u Niceji, gdje je utvrđena formula izračuna Uskrsa.
U zapadnom kršćanstvu Uskrs pada između 22. ožujka i 25. travnja, dok je u istočnom između 4. travnja i 8. svibnja.
Proljeće kao simbol novog života
Proljeće se često povezuje s Uskrsom jer simbolizira novi početak, buđenje i obnovu života.
U prirodi se tada sve obnavlja, biljke rastu, a životinje se bude iz zimskog sna. Mnoge su civilizacije kroz povijest prepoznale simboliku proljeća i povezale je s novim životom.
Crkveni pisci, poput sv. Euzebija i Ćirila Aleksandrijskog, isticali su povezanost proljeća i uskrsnuća, naglašavajući obnovu života i pobjedu nad smrću.
Uskrsni običaji
Uskrs prate brojni običaji: molitve, procesije, obredne vatre, blagoslov hrane, bojenje jaja i pjevanje uskrsnih pjesama.
U hrvatskoj tradiciji poznate su pjesme „Kraljice neba“, „Uskrsnu Isus doista“ i „Na nebu zora rudi“.
Uskrsno drvce simbolizira novi život, a izrađuje se od zimzelenih grana koje se ukrašavaju cvijećem i drugim ukrasima.
Nezaobilazna je i pinca, uskrsni kruh karakterističan za Dalmaciju, Hrvatsko primorje i Istru.
Jedan od najpoznatijih simbola Uskrsa je janje, koje je povezano s židovskom Pashom i Kristovom žrtvom na križu. Tradicija blagovanja janjeta na uskrsnom ručku održala se u mnogim europskim zemljama do danas.
