Nova otkrića o korupciji u Ukrajini snažno su uzdrmala europsku političku scenu. Prema istraživanju New York Timesa, europski vrh godinama je znao koliko je situacija ozbiljna. Unatoč tome, financijska pomoć nastavila je pristizati. Riječ je o milijardama eura javnog novca.
U trenutku dok Bruxelles raspravlja o sudbini zamrznute ruske imovine, nova saznanja dodatno pojačavaju pritisak. Njemački komentator Ulrich Reitz otvoreno poručuje da odgovore više ne duguje samo Kijev. Odgovornost sada nose i europski lideri.
Europa je godinama znala za rizike
Prema dostupnim podacima, europske institucije bile su upoznate s dubinom problema. Upozorenja su stizala godinama. Ipak, sustav kontrole ostao je slab. Novac je tebao jačati obranu i stabilnost. Umjesto toga, dio sredstava završavao je izvan nadzora.
U jednom od najnovijih slučajeva potvrđena je pronevjera od najmanje 100 milijuna eura. To je jedini iznos koji je zasad službeno poznat. Nitko, međutim, ne može sa sigurnošću reći koliko je toga stvarno izgubljeno.
Reitz takvu situaciju naziva političkim skandalom. Prema njegovim riječima, riječ je o dugotrajnoj sabotaži europskih napora. Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da su ključni rizici bili poznati unaprijed.
Pitanja za Scholza, Merza i von der Leyen
U središtu rasprave sada su konkretna imena. Reitz otvoreno postavlja pitanje što su točno i kada znali njemački kancelar Olaf Scholz, njegov politički nasljednik Friedrich Merz te predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Europa je godinama slala novac Ukrajini. Odluke su se donosile na najvišim razinama. Danas se, međutim, traže objašnjenja kako je moguće da su upozorenja ignorirana.
Ne radi se, kako Reitz naglašava, o apstraktnim brojkama. Riječ je o novcu poreznih obveznika. Nijedan političar ne raspolaže osobnim sredstvima. Sve se financira iz javnih proračuna.
Ruska imovina u sjeni skandala
Istodobno, Europska unija raspravlja o korištenju zamrznute ruske imovine. Riječ je o oko 210 milijardi eura. Taj bi se novac mogao iskoristiti za obnovu Ukrajine.
Prema informacijama iz Bruxellesa, Friedrich Merz dao je signale da bi Njemačka mogla jamčiti za dio europske obveznice. To bi značilo da bi Njemačka preuzela odgovornost za oko 52 milijarde eura.
U normalnim okolnostima takva bi odluka već bila vrlo osjetljiva. U trenutku velikih korupcijskih otkrića, ona postaje dodatno rizična. Povjerenje javnosti ozbiljno je uzdrmano.
Može li se Ukrajini još vjerovati
Ključno pitanje sada glasi ima li daljnje financiranje političku i moralnu težinu. Ako se potvrdi da su europski mehanizmi kontrole zaobilazili sustavno, tada problem postaje znatno veći od pojedinačnih slučajeva.
Ako je novac završavao izvan kontrole, povjerenje je ozbiljno narušeno. U takvim okolnostima, svaka nova uplata postaje politički teret. Reitz otvoreno postavlja pitanje je li u ovoj fazi odgovorno Ukrajini odobravati nova sredstva.
Europa se pritom ne nalazi samo pred financijskim izazovom. Suočava se i s dubokim problemom vjerodostojnosti. Građani sve glasnije traže odgovore. Oni žele znati tko je znao, tko je odlučivao i tko će snositi odgovornost.
