Po tko zna koji put čitam komentare ispod raznih objava izbornih rezultata u njemačkoj pokrajini i ne mogu se načuditi koliko ljudi mogu biti kratkovidni. Na stranu komentari koji su na mjestu, slojeviti, koji pogađaju u bit problema, neovisno o tome kojoj političkoj orijentaciji pripada autor komentara. Protiv dobre i kvalitetne rasprave nemam ništa, niti ću ikad imati. Kako je pokojni (desničar) Charlie Kirk u više navrata rekao, premalo se razgovara, a previše prosvjeduje i svađa.
Kad migranti traže odlazak drugih migranata
Na stranu i komentari samih migranata s prostora Balkana, koji pišu da sve migrante treba istjerati iz Njemačke, pritom radeći iznimku samo u svom slučaju. Nesvjesni problema da, ako se EU raspadne ili Njemačka izađe iz nje, može brzo doći u situaciju da moraju birati hoće li se vratiti u rodnu zemlju ili uzeti njemačko državljanstvo.
Ovo potonje podrazumijeva polaganje ispita njemačkog jezika. E tu dolazimo do ozbiljnog problema koji većina zagovornika „migranti van“ politike ne uspijeva kontemplirati. Osobno mislim da puno naših ljudi koji žive i rade u Njemačkoj ne bi prošlo taj test.
Prošlost kao političko oružje
Ipak, ono što me najviše brine je činjenica da je narativ tih populističkih stranaka, bilo lijevih ili desnih, pronašao put do tolikih srca i mozgova običnog radnog puka. Naime, već smo navikli da se u političkom prostoru država bivše Jugoslavije uvijek iznova koriste veliki događaji iz prošlosti, bliže ili dalje, ovisno o situaciji i političaru. Čak je i splitski TBF odrepao slavni stih u njihovom „Smaku svita“: „A u Saboru danas isti debilizam, čiji je stari bija ustaša, a čiji partizan“. Čovjek bi pomislio da će te stihove pregaziti vrijeme kroz neko razdoblje. A kad ono, baš naprotiv.
Imamo i mlade ljude koji spominju logore iz oba rata, vojne akcije, razaranja… naprosto mržnja na sve strane. I kad sam svojedobno otišao u Njemačku tamo davne 2016. godine, i dalje sam vidio isti obrazac kod naših ljudi, isto to vraćanje u prošlost.
I to nas dovodi do nedavnih događaja u Njemačkoj, pa i cijeloj Europskoj Uniji. Da se odmah ogradim, ne pripadam niti jednom političkom spektru, ne slažem se s mnogim političkim narativima stranaka lijevice i desnice, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi. Europska Unija kaska s odlukama koje bi mogle odrediti budućnost svih nas, živjeli u Uniji ili izvan nje.
Njemačka između nostalgije i novog svijeta
Ali, naprosto se ne mogu načuditi da je narativ političara koji posežu za prošlošću stigao i u jednu Njemačku. Ideologija koja je završila totalnim fijaskom sredinom prošlog stoljeća ponovno dobiva momentum i osvaja sve više Nijemaca svih dobnih skupina, a koja ovaj put igra na nešto drugačije karte. Spominjanje izlaska iz Eurozone, napuštanje Europske Unije, vraćanje Njemačke Nijemcima.
Je li moguće da prosječni Nijemac, birač AfD-a, ne vidi u kojem je svijetu Njemačka živjela 90-ih godina, a kako taj svijet izgleda danas? Je li moguće da ljudi ne vide da se igra na kartu nostalgije za nekim boljim vremenima, gdje je njemački proizvod uistinu bio napredniji i bolji od konkurencije? Je li moguće da ljudi stvarno ne vide da se svijet iz korijena promijenio?
Je li moguće da taj birač ne vidi da prosječan radnik u EU danas više ne može kupiti novi njemački auto srednje klase? A što će biti kad na taj auto dođu carine od 20 %? Je li uzrok problema stvarno migrant? Ili je migrant dežurni krivac? Te migrante je netko pustio u Njemačku bez papira, netko je dopustio da situacija dođe do toga gdje smo sad.
Budućnost ne leži iza nas
Slažem se da svaka država treba štititi svoje granice, ali ne na način na koji desničarske populističke stranke to žele učiniti. Stranke koje se vraćaju u godine kad je bilo dobro sigurno ne gledaju prema naprijed. Neovisno o tome u kojoj državi djeluju.
A budućnost leži naprijed. Ispred svih nas. Nebitno jeste li iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore. Ili Njemačke. Nebitno podržavate li lijeve ili desne, živite li u svojoj zemlji ili inozemstvu, nebitno čime se bavite.
Vraćanje u prošlost vam neće donijeti ništa. Jer dok vi živite u prošlosti, netko drugi razmišlja o budućnosti. Razmišlja kako riješiti problem pred kojim se nalazi. I tu vas je već pretekao.
Bili vjernik ili ne, poštujte činjenicu da nam je neka viša sila dala glavu da njome razmišljamo i promišljamo. Ne mogu se oteti činjenici da je previše ljudi preokupirano jedino mišlju kako tu svoju glavu staviti u torbu ili je izgubiti. Previše ljudi se boji razmišljati, jer to je proces.
Europa mora ponovno gledati naprijed
Devedesete su prošlost, geopolitička sigurnost je prošlost. Nažalost, velike tvrtke koje su nekad bile perjanice europske industrije sjene su nekadašnjih sebe. To se dogodilo puno prije migranata. I to smo si sami napravili. Sad treba skupiti glave i krenuti prema naprijed.
Ne balkanske glave, ne njemačke glave, već europske glave.
Šansa je tu, samo je treba iskoristiti. Što god tko rekao, živimo bolje nego ikad prije u svojoj povijesti. Kad upotrijebite glavu, shvatit ćete da je tako. Nitko nije pretplaćen na uspjeh, već se svaka generacija mora izboriti za bolji svijet u kojem će živjeti.
Temelji su tu, treba ih samo iskoristiti. Neće to jedan AfD napraviti za vas. Nećete sami podići kuću bez pomoći susjeda ili majstora. Isto vrijedi za cijelu Europu.
Ako sami ne nađemo načina da krenemo zajedno dalje, netko drugi će to napraviti za nas. Ali nas se tada više ništa neće pitati.
Stavovi izneseni u ovoj kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala Putokaz.eu.
