Gospodarski kriminal u Njemačkoj nije rubna pojava, nego problem koji sustav godinama ne stiže ozbiljno obraditi. U zemlji koja se voli opisivati kao uredna, poruka iz pravosudnih krugova zvuči neugodno: nema dovoljno državnih odvjetnika i sudaca, pa kriminalci u svijetu novca i gospodarstva imaju previše lagan posao.
U ladicama istražitelja stoje gomile predmeta. Govori se o više od milijun otvorenih slučajeva, a to su samo oni koji su uopće otkriveni. U takvom zaostatku vrijeme radi za počinitelje, ne za državu.
Nedostaje oko 2.000 tužitelja, predmeti se gomilaju
Prema procjeni Njemačke udruge sudaca, Njemačkoj nedostaje oko 2.000 državnih odvjetnika. Istodobno se upozorava na oko milijun otvorenih predmeta koji su još uvijek neistraženi. To nije apstraktna statistika, nego prostor u kojem se financijske prijevare lakše skrivaju.
Dodatni problem je zastara. Mnoge nezakonite radnje imaju razmjerno kratak rok zastare, što kriminalcima dodatno olakšava posao čak i kad ih se otkrije.
“Ulaganje u ljude” kao financijski dobitak
Direktor udruge sudaca Sven Rebehn upozorava da savezne pokrajine previše gledaju troškove osoblja. Po toj logici, milijarde eura “cure kroz prste” jer nema dovoljno istražitelja i tužitelja. Rebehn tvrdi da bi svaki dodatni euro uložen u zapošljavanje ljudi za borbu protiv financijskog i gospodarskog kriminala dugoročno donio više novca u državnu blagajnu.
Poruka je jednostavna. Ako želiš povratiti novac, moraš imati ljude koji znaju gdje i kako ga tražiti.
Gospodarski kriminal ne rade amateri, nego stručnjaci
Financijski i gospodarski kriminal često rade ljudi koji znaju sustav. U tekstu se naglašava da su to stručnjaci, ponekad uz podršku vojske pravnih i poreznih profesionalaca. Državni organi s tim tempom teško drže korak.
Odvjetnik Jacob Wende upozorava da problem nije samo u manjku tužitelja. Problem je i manjak osposobljavanja na svim razinama. Treba više ljudi, ali i ljudi koji razumiju kompleksne strukture financijskog kriminala.
“Pokretna meta”: metode se stalno mijenjaju
Wende upozorava da ne postoji jedna metoda organiziranog kriminala. Kriminalci se stalno prilagođavaju, traže rupe u sustavu i koriste ih. Zato je financijski kriminal “pokretna meta”.
Ako institucije kasne za tim promjenama, sustav se bavi posljedicama, dok kriminalci već rade novu verziju iste igre.
Rascjepkan nadzor: previše tijela, premalo koordinacije
U Njemačkoj djeluje velik broj sudskih i istražnih tijela u 16 pokrajina. Uz to postoje i brojna nadzorna tijela. Profesor Kilian Wegner navodi da na područjima poput kockanja ili trgovine plemenitim kovinama djeluje više od 300 nadzornih tijela.
Problem je u protoku informacija. Wegner upozorava da je teško utvrditi ima li neko tijelo podatke relevantne za neku drugu istragu. Svi rade svoj dio odvojeno, što dovodi do velikog gubitka informacija.
Brorhilker: birokracija jede istrage
Anne Brorhilker, poznata po istrazi CumEx, smatra da glavni problem nije samo broj ljudi. Ona govori o “birokratskom mastodontu”. Po njezinom opisu, ima mnogo administracije, a premalo onih koji provode kaznene istrage i iznose slučajeve pred sud.
Upozorava i na motivacijski problem. Sustav potiče bavljenje lakšim predmetima s većom šansom uspjeha. To je brže i sigurnije, ali profesionalni kriminalci koji rade najveću štetu tako lakše prolaze.
Brorhilker je 2024. napustila pravosuđe i prešla u organizaciju Finanzwende, nezadovoljna podrškom i načinom na koji se sustav nosi s financijskim kriminalom.
Primjer s aerodroma: jedan prekršaj skriva širu priču
U tekstu se navodi primjer koji pokazuje kako sustav često “ne vidi” cjelinu. Ako carina na aerodromu nekoga uhvati s velikom količinom novca, slučaj se može voditi kao carinski prekršaj. Često se ne proslijedi poreznoj upravi, a ponekad se ne uključi ni policija, čak i kad okolnosti upućuju na širi kriminal.
U takvom sustavu isti događaj može značiti utaju poreza, pranje novca i djelovanje organizirane skupine, ali institucije ostaju u svojim ladicama, svaka u svom okviru.
Slučajevi koji su državu koštali milijarde
Teza o Njemačkoj kao “raju” za financijski kriminal spominjala se i ranije. Primjeri poput Wirecarda i CumExa pokazali su koliko dugo sustavu treba da shvati razmjere i mehanizme takvih operacija. U tekstu se navodi da su ti slučajevi državu koštali milijarde.
Kod CumExa se navodi procjena da je Njemačka izgubila oko 30 milijardi eura.
“Oko 100 milijardi godišnje” i problem procjene
Sudac Rebehn procjenjuje da se u Njemačkoj godišnje opere oko 100 milijardi eura. No u tekstu se naglašava da se taj iznos oslanja na studiju Sveučilišta u Halleu iz 2016. godine, gdje se zaključci izvode ekstrapolacijom poznatih slučajeva. Stvarna razina nikada nije utvrđena.
Upravo zato rasprava često ostaje apstraktna. Šteta je golema, ali se vidi samo ono što je otkriveno i procesuirano.
Politika najavljuje, reforma zapinje
U tekstu se navodi da je vlada kancelara Friedricha Merza prošlog srpnja najavila 240 milijuna eura za savezne pokrajine za zapošljavanje 2.000 dodatnih sudaca i državnih odvjetnika. Istodobno se pokazuje koliko su pokušaji reforme teški.
Primjer je pokušaj osnivanja središnjeg tijela za borbu protiv pranja novca u vrijeme vlade Olafa Scholza. Odmah se otvorilo pitanje nadležnosti i uklapanja u postojeći mozaik, pa je plan napušten.
Kultura karijere: specijalizacija nije cijenjena
Wegner upozorava na dublji problem. Specijalizirana karijera nije osobito cijenjena. Za napredovanje se često očekuje rotacija kroz različita područja svakih nekoliko godina. Tako je teško dugoročno graditi stručnost baš za kompleksni gospodarski kriminal.
Brorhilker zaključuje da se problem neće riješiti samo većim proračunom i većim brojem zaposlenih, nego promjenom načina razmišljanja i organizacije sustava.
