Prije godinu dana njemački Bundestag donio je jednu od najvažnijih financijskih odluka posljednjih desetljeća. Unija CDU/CSU i SPD, uz podršku Zelenih, promijenili su Temeljni zakon kako bi omogućili novo zaduženje od čak 500 milijardi eura za infrastrukturu i zaštitu klime. Piše DW.
Plan je bio ambiciozan. Diljem zemlje trebala su početi nova gradilišta, obnoviti se ceste i mostovi, graditi škole i vrtići te potaknuti gospodarski rast. Političari su tada često govorili kako će Njemačku uskoro preplaviti bageri.
Godinu dana kasnije postavlja se pitanje: gdje su ti projekti i zašto se realizacija odvija sporije nego što je najavljivano.
500 milijardi eura za infrastrukturu
Posebni fond od 500 milijardi eura trebao je financirati modernizaciju njemačke infrastrukture i pomoći gospodarstvu. Riječ je o ogromnom programu ulaganja koji je usvojen dvotrećinskom većinom u Bundestagu.
U trenutku donošenja odluke politička situacija bila je neizvjesna. Pregovori o formiranju nove vlade CDU/CSU i SPD-a još nisu bili završeni, a Bundestag je bio pred raspuštanjem.
Unatoč tome političke stranke uspjele su postići dogovor i osigurati potrebnu većinu. Time je otvoren put za veliko zaduženje kojim se željelo pokrenuti novi investicijski ciklus.
Građevinska industrija još čeka projekte
Međutim, u građevinskom sektoru zasad nema velikog investicijskog vala. Čak ni u velikim kompanijama koje se bave infrastrukturom ne vide značajan porast projekata.
Peter Hübner iz Njemačkog saveza građevinske industrije kaže da je 2025. bila posebno teška godina za sektor infrastrukture. Prema njegovim riječima, građevinske tvrtke još uvijek ne osjećaju očekivani investicijski zamah.
Prema podacima Ministarstva financija do sada je iz posebnog fonda potrošeno oko 38 milijardi eura. Uz to dolaze i dodatna ulaganja saveznih zemalja i općina.
Ipak, u vladi priznaju da realizacija projekata ne ide onom brzinom kakva se očekivala.
Birokracija usporava projekte
Ekonomistica Monika Schnitzer, članica Vijeća ekonomskih stručnjaka koje savjetuje njemačku vladu, smatra da sporost nije iznenađenje.
Prema njezinim riječima, infrastrukturni projekti u Njemačkoj prolaze kroz dug proces pripreme. Najprije se moraju donijeti političke odluke, zatim provesti detaljno planiranje i raspisati javni natječaji.
Tek nakon tih koraka može započeti sama gradnja. Zbog toga, upozorava Schnitzer, takvi projekti rijetko daju brze rezultate.
Kritike zbog načina trošenja novca
Unatoč tim objašnjenjima, dio ekonomskih stručnjaka kritizira način na koji vlada koristi sredstva iz posebnog fonda.
Tobias Hentze iz Njemačkog ekonomskog instituta u Kölnu tvrdi da se dio novca koristi za pokrivanje postojećih proračunskih rashoda umjesto za nove infrastrukturne projekte.
Prema njegovoj procjeni, gotovo polovica sredstava ne završava u projektima za koje su političari obećali da će ih financirati.
Kao primjer navodi financiranje bolnica, koje su ranije pokrivale zdravstvene osiguravajuće kuće ili savezne zemlje.
Optužbe za „proračunske trikove“
Slične kritike iznijelo je i Vijeće ekonomskih stručnjaka u svom godišnjem izvješću. Monika Schnitzer navodi primjer ulaganja u željezničku infrastrukturu.
Iz posebnog fonda za željeznice je predviđeno devet milijardi eura. Međutim, istodobno je redovno financiranje iz saveznog proračuna smanjeno za gotovo šest milijardi eura.
U praksi to znači da stvarno dodatno ulaganje iznosi tek tri do tri i pol milijarde eura.
U Njemačkoj se takav način raspodjele sredstava često opisuje pojmom „Verschiebebahnhof“, što bi se moglo prevesti kao „ranžirni kolodvor“. Time se slikovito opisuje prebacivanje novca iz jednog projekta u drugi.
Rizici za državni proračun
Kritike dolaze i od Saveza poreznih obveznika. Njihov predsjednik Reiner Holznagel upozorava da bi pogrešna raspodjela sredstava mogla imati ozbiljne posljedice.
Ako financijska tržišta procijene da se novac iz posebnog fonda ne koristi za ulaganja nego za potrošnju, kamatne stope na državni dug mogle bi porasti.
U tom slučaju troškovi financiranja velikih investicijskih programa postali bi znatno veći.
Holznagel upozorava da bi Njemačka u takvom scenariju mogla doći u sličnu situaciju kakvu trenutačno ima Francuska, koja se suočava s rastućim troškovima duga.
Hoće li 2026. ipak donijeti investicijski val
Unatoč kritikama, političari vladajuće koalicije i dalje tvrde da će investicije u infrastrukturu pokrenuti gospodarstvo.
Cilj programa nije samo modernizacija infrastrukture nego i poticanje ekonomskog rasta koji bi dugoročno povećao porezne prihode države.
Zbog toga vlada i dalje tvrdi da će se planirani projekti postupno ubrzavati.
Hoće li 2026. doista postati godina u kojoj će Njemačku preplaviti bageri i gradilišta, tek treba vidjeti. Trenutačno je jasno tek jedno – između političkih obećanja i stvarne realizacije još uvijek postoji značajan jaz.
