Njemačku javnost potresao je slučaj policijske intervencije u Bochumu, tijekom koje je policajac teško ranio 12-godišnju djevojčicu koja ima srpsko i njemačko državljanstvo. Djevojčica je trenutačno u bolnici i prema odvjetniku obitelji bori se za život. Službene verzije događaja proturječe jedna drugoj, a nedostatak ključnog dokaza dodatno otežava utvrđivanje stvarnih okolnosti incidenta.
Zdravstveno stanje i prve kontradikcije
Njemački mediji, pozivajući se na policiju, tvrdili su da je stanje djevojčice „kritično, ali stabilno“. No odvjetnik Simon Barrera Gonzalez to odbacuje, naglašavajući da je pacijentica dva puta operirana i da se još uvijek nalazi u životnoj opasnosti. Upravo ovo razilaženje u terminologiji otvorilo je pitanje povjerenja u službene informacije.
Kako policija opisuje akciju?
Policija tvrdi da je djevojčica nestala iz jedne socijalne ustanove u Münsteru i da je bila bez nužnih lijekova, konkretno inzulina. U potrazi za njom, policajci su u kasnim noćnim satima došli u stan u Bochumu gdje žive njezina gluhonijema majka i brat.
U stanu su pronašli djevojčicu, koja je prema policijskom izvještaju – u rukama držala dva noža i krenula prema policajcima. Jedan od njih ispalio je hitac i pogodio je u trbuh. Policija tvrdi da se radilo o samoobrani.
Što kaže obitelj?
Odvjetnik obitelji iznosi potpuno drukčiju sliku. Prema svjedočenju brata i majke, djevojčica je u panici posegnula za kuhinjskim noževima, ali ne u namjeri napada.
Prema njihovim izjavama, pravi razlog panike bio je taj što je policija, ulaskom u stan uz prijetnju oružjem, odmah oborila majku na pod i vezala je lisicama. U takvoj situaciji, djevojčica se uspaničila. Barrera Gonzalez naglašava da njezino ponašanje nije predstavljalo realnu prijetnju.
Tko ulazi u stan osobe s invaliditetom bez tumača?
Majka i kći su gluhonijeme. Tijekom intervencije u stanu nije bilo tumača znakovnog jezika. Tek kasnije, tijekom policijskog saslušanja svjedoka, osigurani su prevoditelji.
Kriminolog Dirk Baier objašnjava da je u ovakvim situacijama verbalna komunikacija ključni alat za smirivanje napetosti — ali ona u ovom slučaju nije bila moguća. Prema njegovim riječima, upravo je komunikacijski jaz najvjerojatnije doveo do eskalacije.
Ključni dokaz koji nedostaje
Policajci tijekom akcije nisu imali uključene bodycam kamere. Ministarstvo unutarnjih poslova Sjeverne Rajne-Vestfalije tvrdi da su kamere ostale isključene jer se radilo o „rutinskom postupku“. Policajci nisu očekivali opasnost, tvrdi ministar Herbert Reul.
To je dovelo do toga da danas ne postoji objektivan snimljeni dokaz o tome što se točno dogodilo u stanu.
Upotreba oružja protiv djece — što zakon kaže?
Prema navodima ARD-a i stručnjaka Rafala Behra s Policijske akademije u Hamburgu — na djecu se prema policijskom zakonu ne smije pucati. Iz sindikata policajaca (GdP) pojašnjavaju: oružje se protiv djeteta može upotrijebiti samo ako postoji izravna i neposredna opasnost po život policajca.
Slučaj djevojčice iz Bochuma postavlja pitanje: je li zaista postojao takav stupanj opasnosti?
S druge strane, godišnja statistika govori da policija u Njemačkoj otprilike 100 puta godišnje koristi vatreno oružje prema civilima, pri čemu oko deset osoba smrtno strada. No, prema riječima kriminologa, do sada nije zabilježen slučaj da se puca na dijete ove dobi.
Parlamentarna reakcija i politički aspekt
Slučaj je doveo i do reakcije političkih struktura. Na inicijativu SPD-a i FDP-a, sazvana je izvanredna sjednica dvaju odbora pokrajinskog parlamenta — za unutarnje poslove te za obitelj, djecu i mlade. Jedina tema sjednice: „Policijska akcija u Bochumu 17. 11. 2025.“
U međuvremenu, istraga je prebačena policiji iz Essena kako bi se izbjegao potencijalni sukob interesa lokalnih istražitelja.
