Njemačke katoličke biskupije poslale su u inozemstvo najmanje 47 svećenika protiv kojih su postojale optužbe za seksualno zlostavljanje. U nekim slučajevima crkveni dužnosnici znali su za optužbe prije premještanja.
Premještanje optuženih svećenika bilo je znatno raširenije nego što se dosad znalo. To pokazuje anketa provedena u svih 27 njemačkih biskupija.
U najmanje 20 slučajeva biskupije su prije odlaska svećenika u inozemstvo već znale za optužbe. Za ostale slučajeve tvrde da nisu bile upoznate s navodima ili da u dokumentaciji nije bilo odgovarajućih podataka.
Istraživanje pritom ne obuhvaća sve svećenike iz Njemačke koji su poslani u druge države. Njime nisu obuhvaćeni slučajevi u kojima su premještanja organizirale redovničke zajednice.
Stvaran broj zato bi mogao biti veći.
Međunarodna mreža korištena za premještanje
Odvjetnica Bettina Janssen sudjelovala je u nekoliko crkvenih studija o seksualnom zlostavljanju. Ona smatra da otkriveni slučajevi pokazuju prepoznatljiv obrazac.
Prema njezinim riječima, njemačka Katolička crkva koristila je međunarodnu mrežu kako bi problematične svećenike udaljila iz Njemačke.
U njihovu premještanju pojavljivale su se redovničke zajednice, humanitarne organizacije i druge katoličke institucije. Svećenici su tako dobivali nove službe daleko od biskupija u kojima su se pojavile optužbe.
Takvo postupanje nije samo omogućavalo prikrivanje ranijih optužbi. Pojedini svećenici u novim su sredinama ponovno dolazili u kontakt s djecom i mladima.
Crkvene zajednice u državama u koje su poslani nisu uvijek dobile informacije o njihovoj prošlosti.
Svećenik iz Bamberga poslan u Namibiju
Istraživanje je otkrilo i dosad nepoznat slučaj iz Nadbiskupije Bamberg.
Peter Thiem imao je 12 godina kada je tijekom sedamdesetih živio u katoličkom internatu Aufseesianum. Tvrdi da ga je tadašnji direktor internata, koji je bio svećenik i vjeroučitelj, seksualno dodirivao.
Thiem je zajedno s još jednim učenikom slučaj prijavio odgojitelju. Direktor je još prije završetka školske godine napustio internat.
Nadbiskupija Bamberg sada je potvrdila da je svećenik nakon prijave poslan u njemačku katoličku zajednicu u Namibiji.
Prema dokumentima Nadbiskupije, tadašnji crkveni dužnosnici znali su za optužbe. Ipak, nisu ga prijavili državnim institucijama, nego su odobrili njegov odlazak u Afriku.
Svećenik je kasnije službovao u Windhoeku. Ondje je ponovno bio u sredini u kojoj je mogao dolaziti u kontakt s djecom i mladima.
Glasnogovornik Nadbiskupije današnje je postupanje tadašnjih odgovornih osoba nazvao pogrešnim. Tvrdi da se zbog mjera uvedenih tijekom proteklih godina takav slučaj danas ne bi mogao ponoviti.
Južna Amerika bila je najčešće odredište
Svećenici protiv kojih su postojale optužbe najčešće su slani u udaljene države. Južna Amerika pojavljuje se u najmanje 20 slučajeva.
Najstariji poznati slučaj potječe još iz razdoblja nacističke Njemačke. Najnoviji zabilježeni slučajevi dogodili su se tijekom 2010-ih godina.
Među njima je i svećenik koji je premješten nakon prosvjeda roditelja. Protiv njega su postojale optužbe za neprimjereno ponašanje tijekom priprema djece za krizmu.
Premještanje optuženih svećenika tako nije bilo ograničeno na jedno povijesno razdoblje. Praksa se, prema dostupnim podacima, nastavila desetljećima.
Crkveni dužnosnici skrivali svećenika kojeg je tražio Interpol
Posebno težak slučaj povezan je s Biskupijom Eichstätt.
Roditelji pet učenica prijavili su jednog svećenika zbog seksualnih napada i silovanja. Protiv njega je izdan uhidbeni nalog, a tražio ga je i Interpol.
Prema rezultatima istraživanja, crkveni dužnosnici znali su da je svećenik tražen. Unatoč tome, prikrivali su mjesto na kojem se nalazio.
Svećenik je uspio pobjeći u inozemstvo. Nakon bijega nastavio je djelovati kao misionar.
Taj slučaj pokazuje da premještanje nije uvijek bilo samo interna crkvena odluka. U pojedinim situacijama moglo je ometati rad policije i pravosuđa.
Optužbe nisu uvijek prenesene novim zajednicama
Jedan od najvažnijih problema odnosi se na nedostatak informacija. Zajednice u koje su svećenici dolazili nisu uvijek bile upozorene na optužbe.
Bez tih podataka lokalne crkvene institucije nisu mogle procijeniti rizik. Neki su svećenici zato nastavili raditi s djecom i mladima.
Upravo se to dogodilo i u slučaju bivšeg direktora internata iz Bamberga. Nakon optužbi u Njemačkoj dobio je službu u katoličkoj zajednici u Namibiji.
Takva premještanja prebacivala su rizik iz jedne države u drugu. Istodobno su optužbe ostajale skrivene od javnosti i novih zajednica.
Njemačka biskupska konferencija priznala ozbiljne propuste
Njemačka biskupska konferencija potvrdila je da postoji značajan broj slučajeva u kojima su crkvene institucije omogućile optuženim ili osuđenim seksualnim zlostavljačima nastavak službe u inozemstvu.
Konferencija i pojedine biskupije priznaju da je bilo pogrešnog postupanja odgovornih crkvenih dužnosnika. Posebno se ispituje način na koji su obrađivali prijave i donosili odluke o premještanju.
Tajništvo za inozemne misije Njemačke biskupske konferencije angažiralo je neovisne stručnjake. Njihov je zadatak pregledati arhivsku dokumentaciju.
Nadbiskupija Bamberg najavila je vlastitu detaljnu istragu. Do proljeća 2027. trebala bi ispitati optužbe protiv bivšeg direktora internata Aufseesianum i drugih svećenika.
Slični slučajevi zabilježeni i izvan Njemačke
Istraživanje pokazuje da premještanje optuženih svećenika nije bilo ograničeno samo na njemačku Katoličku crkvu.
Španjolski isusovci slani su u katolički internat u Boliviji. Neki od njih ranije su bili optuženi za seksualno zlostavljanje u Španjolskoj, a pojedinci su bili i pravomoćno osuđeni.
Unatoč tome, u Boliviji su nastavili raditi s djecom. Ondje se dosad javilo više od tisuću mogućih žrtava.
Ombudsman katalonskog parlamenta ispituje moguću odgovornost Družbe Isusove u Europi. Istraga bi trebala pokazati jesu li europske crkvene strukture znale za opasnost i omogućile nastavak zlostavljanja u drugoj državi.
Odgovornost ne prestaje premještanjem u drugu državu
Nova saznanja otvaraju pitanje odgovornosti biskupija koje su odobravale premještanja. Posebno su važni slučajevi u kojima su optužbe već bile poznate.
Premještanjem svećenika problem nije bio riješen. U mnogim slučajevima samo je uklonjen iz vidokruga njemačke javnosti, roditelja, policije i pravosuđa.
Istodobno su djeca u siromašnijim i udaljenijim državama mogla biti izložena novom riziku. Njihove zajednice često nisu dobivale potpune informacije o osobama koje su im poslane.
Pregled arhiva trebao bi pokazati koliko je takvih slučajeva doista bilo. Također bi trebao utvrditi tko je donosio odluke i jesu li crkveni dužnosnici svjesno prikrivali optužbe.
Dosad utvrđenih 47 slučajeva odnosi se samo na premještanja koja su evidentirale njemačke biskupije. Slučajevi povezani s redovničkim zajednicama tek trebaju biti potpuno istraženi.
