Nekad se govorilo da tko radi u Njemačkoj ima osiguranu sigurnost i krov nad glavom. Danas, međutim, stanovi u Njemačkoj postaju luksuz, a najmovi dostižu razine koje su prije deset godina bile nezamislive.
Od Münchena do Hamburga, cijene najma rastu brže od plaća, a sve više ljudi živi u skučenim prostorima, dijeli stanove ili seli na rub grada – samo da bi mogli platiti najam.
Stan u Münchenu skuplji od cijele plaće
U Münchenu, jednom od najskupljih gradova u Europi, jednosoban stan u solidnom kvartu rijetko se nađe ispod 1.200 eura, a često prelazi i 1.500 eura.
Za radnika s prosječnom ili minimalnom plaćom, to znači da više od pola primanja odlazi samo na najam. Kad se tome dodaju režije, grijanje, javni prijevoz i hrana – ostaje vrlo malo za normalan život.
U Frankfurtu i Stuttgartu situacija je slična. Čak i u gradovima koji su nekada važili za „jeftinije“ – poput Nürnberga ili Mannheima – cijene stanova rastu iz mjeseca u mjesec.
Kad se dijeljenje stana više ne zove studentski život
Nekoć su WG stanovi bili rezervirani za studente i mlade ljude. Danas u zajedničkim stanovima žive i zaposleni u 30-im i 40-im godinama, pa i obitelji s djecom.
Ljudi dijele kuhinju i kupaonicu jer si vlastiti stan više ne mogu priuštiti.
U oglasima sve češće stoji “Zimmer zur Untermiete” – soba pod najam – što znači da netko iznajmljuje samo dio stana, često bez ugovora i s previsokom cijenom.
Gradovi koji se prazne, okolica koja puca
Dok centri gradova postaju preskupi, okolna mjesta se pune.
Ljudi koji rade u Münchenu sele u Freising, Dachau ili Augsburg, oni iz Frankfurta idu prema Offenbachu ili Mainzu.
Ali ni to više nije jamstvo uštede – jer kad dodaš troškove prijevoza i goriva, računica opet ne štima.
S druge strane, mali gradovi i sela gube mlade, jer ondje nema posla.
Rezultat?
U Njemačkoj se stvara jaz između skupih i praznih područja – bogati centri i sve pustije periferije.
Stan kao statusni simbol
Danas, imati pristojan stan u većem gradu postalo je simbol uspjeha.
Ljudi se hvale da su “imali sreće” s najmodavcem, kao da se radi o lutriji.
U Münchenu se često traži čak i Lebenslauf (životopis) prilikom prijave za najam, kao da je riječ o natječaju za posao.
Stanovi u Njemačkoj i nova realnost
Dok vlada obećava gradnju novih stanova, projekti kasne, a građevinski sektor je u krizi.
Cijene materijala i kamata rastu, investitori odustaju, a državne subvencije ne stižu do onih koji ih najviše trebaju.
Stanovi u Njemačkoj tako postaju sve skuplji, a dostupni – sve rjeđi.
Zbog toga sve više ljudi živi u nesigurnim uvjetima: podnajmu, privremenim rješenjima ili čak u vozilima i kamp-prikolicama.
U nekim gradovima postoje čak i liste čekanja za socijalne stanove duge više od tri godine.
Gdje ovo vodi?
Ako se trend nastavi, Njemačka će uskoro imati “radničku klasu bez doma” – ljude koji rade puno radno vrijeme, ali si ne mogu priuštiti normalan stan.
U zemlji s tolikom produktivnošću i standardom, to postaje ozbiljno društveno pitanje.
Jer dom nije luksuz, nego osnovna potreba.
A kad postane luksuz, onda društvo polako klizi prema točki iz koje se teško vraća.
