U doba kada su Istočna i Zapadna Njemačka bile razdvojene ne samo politički nego i gospodarski, Jugoslaveni koji su radili kao gastarbajteri u DDR-u pronašli su neobičnu, ali vrlo unosnu priliku – krijumčarenje kvarcnih satova. Kvarcni satovi, iako jeftini na Zapadu, bili su pravi luksuzni artikl u DDR-u. Potražnja za njima stvorila je cijelu mrežu krijumčarenja koja je uključivala sofisticirane trikove i dovitljive metode prijenosa.
Prvi koraci u unosnom poslu
Sve je započelo kada je jedan jugoslavenski radnik na gradilištu hotela „Merkur“ u Leipzigu nakon posla razgovarao s lokalnim stanovnikom. Njegov sugovornik ponudio mu je 300 istočnonjemačkih maraka za njegov kvarcni sat. Sat koji je radnik kupio u Beču za samo 15 maraka. Ubrzo je radnik shvatio da postoji golema prilika za zaradu. Pri sljedećem posjetu Zapadu kupio je nekoliko dodatnih satova i prodao ih s velikom zaradom u DDR-u.
Krijumčarenje kvarcnih satova u DDR: Širenje posla
Radnici iz Jugoslavije prepoznali su potencijal ove trgovine. Tada su počeli masovno donositi kvarcne satove iz Zapadne Njemačke i Austrije u Istočnu Njemačku. Uz sve veću potražnju, kvarcni satovi postali su hit u DDR-u, gdje je jedini dostupni model tvrtke Ruhla koštao čak 600 maraka. Jugoslavenski radnici, uključujući Adama L., proširili su svoj posao i uvozili stotine satova. Kako je interes rastao, tako su razvijane i sve složenije krijumčarske metode.
Trikovi i metode krijumčarenja
Uz tradicionalno nošenje satova u ručnom prtljagu, radnici su koristili diplomatske automobile i druge sofisticirane metode kako bi izbjegli carinsku kontrolu. Primjerice, jedan Jugoslaven osmislio je metodu korištenja dvaju identičnih automobila s istim registarskim pločicama: jedan bi prenosio satove na tranzitnoj ruti u Zapadnu Njemačku, dok bi drugi bez tereta prelazio u DDR. Na usputnom odmorištu, vozači bi zamijenili automobile, osiguravajući da satovi dođu na svoje odredište bez ikakve carinske inspekcije.
Eksplozija trgovine
Ova trgovina dosegla je vrhunac početkom 1980-ih. Trgovina satovima postala je toliko popularna da su zapadnoberlinski trgovci koji su uvozili satove iz Hong Konga i Singapura prodavali gotovo milijun satova godišnje Jugoslavenima, koji bi ih potom krijumčarili u DDR. Na nekim mjestima su satovi prodavani velikim poljskim trgovcima, koji su ih dalje prodavali malim trgovcima.
Pad krijumčarske mreže
Unatoč sofisticiranim metodama, ovaj unosan posao završio je neslavno. Supruga jednog jugoslavenskog radnika, sumnjajući u njegova česta putovanja na Istok, prijavila je svog muža vlastima u Istočnoj Njemačkoj. Na granici su carinici pronašli 1500 satova u prtljažniku njegovog automobila. Nakon ovog incidenta, mnogi krijumčari su uhvaćeni, a Adam L. je 1982. osuđen na sedam godina zatvora zbog ilegalnog uvoza više od 20.000 satova.
Priča o krijumčarenje kvarcnih satova u DDRa i jugoslavenskim gastarbajterima pruža uvid u kreativnost i poduzetnički duh radnika koji su iskoristili priliku u tadašnjem podijeljenom svijetu. Tajne krijumčarske rute, diplomatski automobili i nevjerojatni trikovi ostat će upamćeni kao fascinantan primjer snalažljivosti u suočavanju s ekonomskim razlikama i restrikcijama u podijeljenoj Njemačkoj