Život u Njemačkoj za mnoge naše ljude više nije ono što je nekad bio.
“Radim deset sati dnevno i opet ništa ne ostane. Samo računi, troškovi i umor”, kaže Slavonac iz Stuttgarta koji u Njemačkoj živi već osam godina. Njegova rečenica danas zvuči poznato mnogima.
Sve više naših ljudi u Njemačkoj priznaje da osjećaj sigurnosti koji je nekad bio glavni razlog odlaska više nije dovoljan.
Rastu troškovi života, poslodavci traže sve više, a vremena za odmor i društvo ima sve manje.
Plaće rastu ali ne dovoljno brzo
Njemačka se suočava s inflacijom koja je u protekle dvije godine pojela veliki dio realnih primanja.
Iako plaće formalno rastu, mnogi radnici kažu da im na kraju mjeseca ostaje manje nego prije.
“Plaća mi je sada 3.000 eura bruto, ali stan i režije uzmu gotovo pola. Kad platiš gorivo, hranu i osiguranje, ostane taman za život – ništa više od toga”, govori žena porijeklom iz Karlovca koja radi u administraciji u Essenu.
Posebno teško je onima koji su u Njemačkoj sami. Mnogi priznaju da im je, uz svakodnevne obveze, socijalni život gotovo nestao.
Računi, obaveze i stalni pritisak
Dok su prije nekoliko godina naši ljudi u dijaspori više štedjeli i slali novac kući, danas mnogi tek preživljavaju.
Cijene najma i energenata, osiguranje i porezi – sve to čini da čak i solidna plaća više ne znači miran život.
“U Hrvatskoj sam imao manje, ali sam znao da vikendom idem na kavu s prijateljima. Ovdje radim, jedem i spavam. I tako već pet godina”, priča vozač iz okolice Nürnberga.
Između sigurnosti i praznine
Unatoč svemu, većina naših ljudi ne razmišlja o povratku.
Njemačka i dalje nudi ono što doma često nedostaje: red, sigurnost i predvidljivost.
Ali, kako kaže Ante, Dalmatinac na privremenom radu u Münchenu: “Sve ima svoju cijenu. Ovdje si miran, ali si i sam.”
Zanimljivo je da mnogi ističu upravo psihološki umor kao najveći problem.
Ne fizički rad, nego osjećaj da nema vremena za sebe ni za ono što ih ispunjava.
Njemačka svakodnevnica bez iluzija
Na društvenim mrežama sve češće se dijele objave poput: “Njemačka više nije zemlja snova.”
To ne znači da su ljudi ogorčeni, nego da su realni.
U zemlji gdje sve funkcionira, sve je i planirano do minute i ništa ne ostaje za spontani život.
“Ne žalim što sam došao. Ali ovo više nije život, ovo je rutina od koje se ne stigneš ni odmoriti”, dodaje radnik iz Dortmunda.
Nakon godina euforije i masovnih odlazaka, sve više ljudi u dijaspori otvoreno govori o umoru.
Njemačka nije izgubila prilike, ali jest onaj osjećaj lakoće koji su mnogi tražili.
Jer sigurnost bez osjećaja zadovoljstva više ne donosi mir.
Za mnoge, život u Njemačkoj i dalje znači bolju budućnost.
Samo što je danas ta budućnost postala malo tiša i puno skuplja.
