Inflacija je konačno popustila, ali život u Njemačkoj 2025. nije postao lakši. Podaci Saveznog zavoda za statistiku (Destatis) pokazuju da se godišnja stopa inflacije spustila ispod tri posto, no iza te brojke krije se stvarnost koja za mnoge Hrvate u Njemačkoj izgleda isto – ili čak skuplje. Od stanarine do hrane, sve se plaća više, samo se rast plaća jedva osjeti.
U Münchenu, Stuttgartu i Frankfurtu sve je teže pronaći stan ispod 1.500 eura mjesečno, a obitelj koja plaća najam, hranu, prijevoz i režije, bez luksuza i putovanja, mora mjesečno računati na najmanje 4.000 do 4.500 eura. To je onaj “normalni život” koji se sve češće pretvara u borbu s brojkama na računu.
Stanarine i režije: hladna statistika i topli računi
Njemačko tržište stanovanja ostalo je zategnuto i u 2025. godini. Dok su cijene energenata donekle stabilizirane, najamnine i režije i dalje rastu. U Münchenu je prosječan trosobni stan 75 kvadrata dosegnuo 1.750 eura bez troškova, a u Berlinu i Frankfurtu prosjek se kreće između 1.400 i 1.600 eura.
U pokrajinama poput Saska ili Porajnja-Palatinata situacija je blaža, ali i tamo je primjetan rast — posebno kod novogradnji. Računi za grijanje i struju i dalje variraju ovisno o ugovorima, no većina kućanstava za energiju danas plaća 20 do 30 posto više nego prije pandemije.
Za mnoge obitelji to znači jedno: manje štednje, više prilagodbe. U grupama naših ljudi na društvenim mrežama sve se češće dijele savjeti o zajedničkom stanovanju ili dijeljenju režija s podstanarima – praksa koja je do prije nekoliko godina bila gotovo nezamisliva.
Hrana i osnovne potrepštine: sve skuplje, ali lošije kvalitete
Hrana je postala tihi pokazatelj inflacije. Cijene se ne mijenjaju naglo, ali stalno klize prema gore. Mliječni proizvodi, meso i pekarski artikli poskupjeli su između 10 i 15 posto u odnosu na prošlu godinu.
U anketi provednoj među našima u dijaspori, većina priznaje da sve češće kupuje “po akcijama” i koristi aplikacije koje prate sniženja u Lidlu, Aldiju ili Edeki. “Ranije sam išao u trgovinu bez popisa, sad planiram svaki tjedan”, govori Marko iz Rosenheima, koji u Njemačkoj živi već 12 godina. “Samo hrana za četvero nas dođe oko 800 eura mjesečno, a nekad smo prolazili s 600.”
Pritom se sve više primjećuje pad kvalitete. Iako su police pune, mnogi se žale da “ni meso ni kruh nisu što su bili”. Takvi komentari nisu samo nostalgija, nego i odraz pritiska proizvođača da zadrže cijene barem prividno pristupačnima.
Prijevoz i gorivo: trošak koji se ne može izbjeći
Deutschlandticket je još uvijek najjeftiniji oblik kretanja – iako je od siječnja 2025. poskupio na 58 eura mjesečno. No ni to ne rješava problem, jer karta ne vrijedi za sve linije u svakoj regiji.
Cijene goriva također osciliraju: benzin se kreće oko 1,80 eura po litri, dizel nešto ispod toga. Za one koji putuju na posao automobilom, trošak prijevoza mjesečno prelazi 250 eura, ne računajući održavanje i osiguranje. “Auto mi je postao nužno zlo”, kaže Anita iz Stuttgarta. “Bez njega ne mogu, ali svaki put kad točim gorivo, poželim da mogu.”
Djeca, škola i slobodno vrijeme: skriveni izdaci koji brzo rastu
Formalno, školovanje u Njemačkoj je besplatno, ali stvarni troškovi nisu. Roditelji plaćaju sve – od školskih ručkova, knjiga i bilježnica do članarina u sportskim klubovima. Vrtići su posebno osjetljivi: ovisno o pokrajini i visini prihoda, cijene se kreću između 250 i 600 eura mjesečno po djetetu.
Kada se pribroje školske aktivnosti, prijevoz i odjeća, obitelj s dvoje djece na odgoj i obrazovanje troši i do 500 eura mjesečno. “Sreća je što su bonusi i dječji dodaci redoviti, ali sve to nestane čim platiš osnovne stvari”, kaže Suzana iz Nürnberga, majka dvoje školaraca.
Koliko je dovoljno za “normalan život”
Kad se zbroje sve osnovne stavke — stan, režije, hrana, prijevoz i djeca — četveročlana obitelj u Njemačkoj 2025. za pristojan život treba najmanje 4.200 eura mjesečno. To ne uključuje putovanja, štednju ili luksuz. Samci prolaze s oko 1.800 do 2.200 eura, ali i to ovisi o mjestu stanovanja.
Njemačka više nije “obećana zemlja” s neograničenim mogućnostima, ali je i dalje mjesto gdje rad donosi stabilnost – ako se zna planirati.
“Na kraju mjeseca ne ostane puno, ali barem znam da mogu živjeti od svog rada”, kaže Mario iz Regensburga. “U Hrvatskoj bih imao mir, ali ne i sigurnost.”
