Stanovanje u Njemačkoj 2025. postalo je jedno od gorućih društvenih pitanja. Dok su nekad ljudi tražili posao u Njemačkoj, danas sve češće traže krov nad glavom. Cijene najma dosegle su povijesne vrhunce, a potraga za pristupačnim stanom za mnoge je postala iscrpljujuća, ponekad i ponižavajuća borba.
Stan više nije dom nego trošak
Za obitelji koje žive od prosječnih plaća, stan više nije prostor sigurnosti, nego mjesečni trošak koji guta veći dio prihoda.
U Münchenu, najskupljem gradu u zemlji, prosječna cijena hladne najamnine (Kaltmiete) iznosi oko 19,30 eura po kvadratu, dok u novijim zgradama doseže i 24 eura (pa i preko 30). To znači da obitelj s dvosobnim stanom od 70 kvadrata plaća između 1.500 i 1.700 eura mjesečno i to bez režija.
U predgrađima se cijene kreću između 14 i 18 eura po kvadratu, ali i tamo je ponuda ograničena. Na svaki oglas za stan prijavi se od 80 do 150 kandidata, a prednost imaju oni s njemačkim državljanstvom, stabilnim ugovorom i besprijekornom kreditnom poviješću (Schufa).
Berlin i Frankfurt više nisu “jeftinija” opcija
Berlin, koji je godinama važio za grad umjetnika, studenata i povoljnijih stanova, danas ima prosjek od 14,80 eura po kvadratu, a u centralnim četvrtima i više od 17 eura.
Frankfurt, s prosjekom od 17 eura po kvadratu, i Stuttgart s 18 eura, svrstali su se među gradove u kojima si i solidno plaćeni radnici sve teže mogu priuštiti stan.
U manjim gradovima i ruralnim sredinama situacija je tek nešto bolja. U Nürnbergu, Ulmu ili Regensburgu kvadrat se plaća 11 do 13 eura, no stanova i tamo kronično nedostaje.
Režije i grijanje – dodatni udarac
Na sve to dolaze i režije. Troškovi za grijanje, vodu, odvoz otpada i zajedničko održavanje (Nebenkosten) u 2025. dosežu prosjek od 3,60 eura po kvadratu.
Za stan od 70 kvadrata, to je dodatnih 250 eura mjesečno – a zimi i više.
Mnogi stanari prijavljuju da im ukupni troškovi života prelaze 2.000 eura, čak i uz skroman standard.
Poseban problem predstavlja grijanje. Energetska tranzicija i ulaganja u održive sustave poskupjela su investicije, što se odmah prelilo na najamnine. U praksi to znači da stanovi koji zadovoljavaju “zelene standarde” postaju dostupni samo najimućnijima.
“Našima” u Njemačkoj sve teže
Za Hrvate i druge ljude s Balkana koji rade u Njemačkoj, situacija je još teža.
Poslodavci često nude privremene ugovore, što otežava najam jer stanodavci traže dokaz o stalnom zaposlenju. Mnogi se zato snalaze dijeljenjem stanova, podstanarstvom ili selidbom u mjesta udaljena sat vremena vožnje od posla.
U dijasporskim grupama sve su češći komentari poput: “Plaćam 1600 eura za stan, još i grijanje i struja. Da sam znao, ne bih dolazio.”
Neki već ozbiljno razmišljaju o povratku u Hrvatsku, gdje su troškovi života manji, iako su i plaće niže.
Zašto stanovi poskupljuju?
Stručnjaci navode nekoliko ključnih razloga.
Prvo, građevinska industrija u Njemačkoj doživjela je krizu: rast kamatnih stopa i cijena materijala zaustavio je mnoge projekte. Drugo, broj radnika u građevini drastično je pao, posebno nakon pandemije. Treće, migracijski pritisak i dolazak radnika iz inozemstva dodatno su povećali potražnju.
Država je još 2023. najavila gradnju 400.000 novih stanova godišnje, ali u 2025. realizirano je manje od 250.000. Gradovi poput Berlina i Hamburga pokušavaju ograničiti rast cijena najma, no te mjere imaju ograničen doseg.
Stanovanje kao društvena nejednakost
Sve više ekonomista upozorava da Njemačka ulazi u “stanarsku krizu”. Mladi sve teže napuštaju roditeljske domove, a starije generacije ostaju u velikim stanovima jer se boje da neće pronaći ništa pristupačno ako se presele.
Time se smanjuje mobilnost radne snage, što dugoročno pogađa i gospodarstvo.
U isto vrijeme, luksuzni stanovi u novogradnjama često zjape prazni jer ih kupuju investitori iz inozemstva — ne da bi u njima živjeli, nego kao sigurno ulaganje. Rezultat je paradoks: stanovi postoje, ali nisu dostupni.
“Živimo u zemlji reda, ali kad trebaš stan, vlada kaos”
To rečenicu jedan Hrvat iz Düsseldorfa sažima stanje koje mnogi prepoznaju.
Unatoč pravilima, ugovorima i zakonskim okvirima, sustav više ne funkcionira za običnog čovjeka.
Stanovanje u Njemačkoj 2025. postalo je ogledalo društvenih razlika gdje se rad, red i disciplina više ne nagrađuju pristojnim životom, nego neprestanim preživljavanjem.
