Krađe u supermarketima u Münchenu sve su veći problem za trgovce, a jedan slučaj iz prakse pokazuje koliko šteta može biti ozbiljna. Kako piše AbendZeitung Hajrudin Jusić, samostalni trgovac koji vodi tri Edeka supermarketa u Truderingu, Giesingu i Riemu, javno je progovorio o sve češćim krađama robe i nestajanju kupovnih kolica.
Njegov istup na Instagramu privukao je pažnju jer ne govori samo o pojedinačnim incidentima. On opisuje širi problem s kojim se suočavaju trgovci: krađe, troškove, osjećaj nemoći i manjak poštovanja prema tuđem vlasništvu.
Prema Jusiću, problem nije ograničen na jednu skupinu ljudi. Naprotiv, on tvrdi da među uhvaćenim kradljivcima rijetko ima tražitelja azila. Kako kaže, na stotinu kradljivaca možda dođe jedan azilant, dok su ostali obični ljudi iz svakodnevice.
Kupovna kolica nestaju u velikom broju
Jedan od problema koji trgovci često moraju rješavati jest nestanak kupovnih kolica. Jusić kaže da je u studenome prošle godine kupio 200 novih kolica. Od njih je, prema njegovim riječima, ostalo samo 15.
Kupovna kolica ne nestaju uvijek zato što ih netko želi trajno zadržati. Ponekad ih kupci odvezu kući jer ne žele nositi stvari. Ponekad ih ostave negdje u gradu. Jusić navodi i primjere da ljudi kolica odvezu do Isara, gdje ih koriste na neprimjeren način ili ih jednostavno ostave.
Za trgovce to nije sitnica. Jedna kolica, ovisno o opremi, mogu stajati između 150 i 250 eura. Kada ih nestane više desetaka ili stotina, šteta brzo postaje ozbiljna.
U Bavarskoj godišnje nestane tisuće kolica
Prema podacima Handelsverbanda Bayern, u Bavarskoj je u upotrebi oko 320.000 kupovnih kolica. Od toga ih svake godine nestane oko 16.000.
To znači da supermarketi stalno moraju nadoknađivati opremu koja bi zapravo trebala ostati na njihovim parkiralištima i u trgovinama. Trošak se ne odnosi samo na nabavu novih kolica, nego i na organizaciju, održavanje i dodatne sigurnosne mjere.
Neki trgovci zato uvode tehnička rješenja. Jedna od mogućnosti su blokade koje sprječavaju da se kolica odvezu izvan parkirališta. No i takve mjere koštaju, a trgovci ih moraju uračunati u poslovanje.
Ladendiebstahl postaje sve skuplji problem
Problem nije samo u kolicima. Prema studiji Handelsforschungsinstituta EHI, u njemačkom Einzelhandelu prošle su godine ukradene robe u vrijednosti većoj od 4,3 milijarde eura. To je novi rekord i rast od 3,1 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Najveći dio otpada na krađe kupaca. Prema navedenim podacima, vrijednost takvih krađa iznosi oko 3,05 milijardi eura. Otprilike trećina toga povezuje se s organiziranim skupinama.
No šteta ne dolazi samo izvana. Krađe koje počine vlastiti zaposlenici trgovina procjenjuju se na oko 910 milijuna eura. Još 370 milijuna eura odnosi se na osoblje dobavljača i vanjskih službi.
Trgovac iz Münchena govori o gubitku poštovanja
Jusić kaže da se u njegovim trgovinama krađe događaju toliko često da su postale svakodnevni pritisak. Navodi primjer da je jednom angažirao detektiva i da je u samo jednom tjednu uhvaćeno 20 osoba u krađi. Samo jedne subote u poslovnici u Riemu uhvaćeno ih je sedam.
Posebno ga pogađa, kako kaže, osjećaj da se tuđe vlasništvo više ne poštuje. Govori i o situacijama u kojima roditelji, umjesto da objasne djetetu što je pogrešno, tješe dijete koje je uhvaćeno u krađi.
Od policije i nadležnih institucija ne osjeća dovoljnu podršku. Tvrdi da se prijave podnose, ali da se nakon toga često ne dogodi ništa konkretno.
Tko na kraju plaća štetu
Bernd Ohlmann iz Handelsverbanda Bayern upozorava da krađa nije bezazlen prekršaj. Prema njegovim riječima, račun na kraju plaćaju pošteni kupci.
Razlog je jednostavan. Kada trgovcima rastu troškovi zbog krađa, nestalih kolica, zaštitnih mjera i dodatnog osoblja, taj se trošak mora negdje pokriti. U praksi to može značiti više cijene ili štednju na drugim dijelovima poslovanja.
Zato se problem krađa u supermarketima ne tiče samo vlasnika trgovina. On se prelijeva i na kupce koji uredno plaćaju robu.
Nije jednostavno dokazati krađu kolica
Kod kupovnih kolica pravna situacija nije uvijek jednostavna. Ako kupac odveze kolica i ne vrati ih, ne mora se odmah raditi o klasičnom dokazanom kaznenom djelu krađe. U početku se može govoriti o protupravnom prisvajanju.
Ako netko kolica brzo vrati, može se raditi o privremenom korištenju, što se pravno razlikuje od krađe. Ipak, vlasnik trgovine može pokrenuti građanski postupak zbog povrede vlasništva, a trgovac može izreći i zabranu ulaska u trgovinu.
Kada se krađa dokaže, prema njemačkom Kaznenom zakonu može se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do pet godina.
Problem koji se više ne može ignorirati
Slučaj iz Münchena pokazuje kako se svakodnevni problemi trgovaca često ne vide izvana. Za kupce su kolica, police i blagajne dio uobičajene kupovine. Za vlasnike trgovina to su troškovi, rizici i stalna borba s gubicima.
Jusićev primjer posebno je zanimljiv jer ruši čestu pretpostavku da se ovakvi problemi lako mogu svesti na migracije ili jednu skupinu ljudi. Njegovo iskustvo govori drukčije: krađu, kako kaže, ne čine samo oni na koje javnost najprije pokaže prstom, nego ljudi iz sasvim obične svakodnevice.
Za trgovce je zato ključno pitanje kako zaštititi robu, opremu i zaposlenike, a da trgovina ne postane prostor nepovjerenja prema svakom kupcu. To je ravnoteža koju njemačka maloprodaja sve teže održava.
