Ovaj izvođač je rasprodao Arenu 13 puta zaredom

Dejan Djukic avatar
Karikatura pjevačica narodne glazbe na rasprodanom koncertu

Kliknuli ste? Dobro. Tko je taj izvođač? Pojma nemam. Iskreno me niti ne zanima. Uglavnom moj glazbeni ukus se ne podudara sa izvođačima koji prodaju arene. Bile one u Beogradu, Sarajevu ili Zagrebu.

Koliko je samo medijskog prostora bilo posvećeno Aleksandri Prijović i čuđenju kako je tako netko mogao rasporadti Arenu toliko puta. Šok i nevjerica. I neka je rasprodala. Da nema publiku sigurno nebi uspjela.

Dežurni dušebrižnici se pitaju kako je to moguće. Nitko se ne pita kako je došlo do toga.

Kada bi aboridžin iz Australije došao u Hrvatsku i u njoj proveo neko vrijeme pritom prateći televizijski program vrlo brzo bi zaključio da se glazbena scena u Hrvatskoj svodi na par imena. Neki ljudi već u godinama ali sviraju. Bio to doček sportaša, doček Nove Godine, ribarska fešta u Kaštel Sućurcu ili neka glazbena emisja u atraktivnom terminu na trećem programu nacionalne televizije. Ako takvih uopće i ima. Na glazbenim televizijama isto tako. Sve ista ekipa. Internet portali isto. Ako možda i ne zna neku pjesmu od Mladena Grdovića aboridžin bi sigurno mogao zaključiti da je bevanda nacionalno piće u Hrvata.

Da skratim. Onoliko koliko je uloženo ne samo u glazbu nego i u umjetnost općenito toliko smo i dobili natrag. Državna televizija ne pušta glazbene spotove jer onda mora odvojiti neki euro od one milijarde kuna i to dati na autorska prava. Ako im se i omakne neki koji moraju po nekom ključu da puste zbog nekih tamo EU pravila onda će to biti opet netko od onih gore pomenutih sa gerijatrije.

Da su portali posvetili prostora nekim novim izvođačima koji marljivo i uporno stvaraju po podrumima možda bi neki dan negdje tamo u Opatiji bilo neko horsko pjevanje umjesto cijepanja majica i stihova o drogi, sexu i kriminalu. Naravno, to je glazbeni izražaj i svako ima pravo da nešto voli ili ne. Ali nemojmo da se lažemo. Nije to samo glazba. To je cijeli okoliš. Koji je povezan.

Kontinuirano neulaganje

Kada ne ulažeš u kulturu, sport, umjetnost, glazbu i ponajprije obrazovanje onda imaš rezultate kakve imamo sada. Nebitno o kojoj državi se radi. Kako siješ tako ćeš i žnjati. Pad moralnih vrijednosti, općeprihvaćeni krminal, medijski prostor ispunjen licima sa potjernica, sve je to idealno tlo za boom izvođača koji će o tome da pjevaju i sviraju i imaju brojnu publiku. Jer oni ipak pjevaju ili repaju samo o onome što ih okružuje. Vrlo jednostavno.

Refleksija stanja u bilo kojem društvu se očituje i kroz glazbu, umjetnost, sport, književnost, kroz sve pore života. No treba biti optimista. Upamtite ovo vrijeme jer ono koje je pred nama sigurno neće biti bolje.

MOŽDA ĆE TE ZANIMATI