Zakon o integraciji u Njemačkoj navršio je deset godina. Uveden je početkom kolovoza 2016. godine, nakon velikog izbjegličkog vala i sve izraženijih podjela u njemačkom društvu.
Temeljno načelo zakona bilo je poticati, ali i zahtijevati. Njemačka je izbjeglicama trebala ponuditi pristup jeziku, obrazovanju i tržištu rada. Istodobno se od njih očekivalo aktivno sudjelovanje u procesu integracije.
Deset godina poslije rezultati nisu jednoznačni. Zaposlenost među izbjeglicama znatno je porasla, ali su pojedine mjere otežale njihovo uključivanje na tržište rada.
Zakon je nastao u podijeljenom društvu
Njemačka se 2016. godine nalazila u politički i društveno osjetljivom razdoblju. Dio stanovništva i dalje je podržavao kulturu dobrodošlice prema izbjeglicama koje su stigle godinu ranije.
Istodobno je rastao broj građana koji su prema migrantima postajali sve skeptičniji. Na raspoloženje u javnosti posebno su utjecali seksualni napadi tijekom novogodišnje noći 2015. na 2016. godinu u Kölnu.
Tadašnja velika koalicija CDU-a, CSU-a i SPD-a, predvođena kancelarkom Angelom Merkel, pokušala je smiriti polariziranu atmosferu. Zakon o integraciji trebao je odgovoriti na zahtjeve obje strane.
Međutim, zakon su različito ocjenjivali već od njegova uvođenja. Jedni su smatrali da migrantima nudi previše mogućnosti, dok su drugi upozoravali da postavlja previše uvjeta.
Što je značilo poticati, a što zahtijevati
Poticanje integracije uključivalo je povećanje broja jezičnih i integracijskih tečajeva. Cilj je bio i brže uključivanje novopridošlih osoba na tržište rada.
Važan dio zakona bilo je pravilo poznato kao 3+2. Izbjeglicama s odbijenim zahtjevom za azil omogućeno je da pod određenim uvjetima ostanu u Njemačkoj tijekom trogodišnjeg strukovnog obrazovanja.
Nakon završetka obrazovanja mogli su ostati još dvije godine i raditi u struci za koju su se školovali.
Zahtijevanje se odnosilo na aktivno sudjelovanje na integracijskim tečajevima i drugim propisanim mjerama. Odbijanje sudjelovanja moglo je dovesti do smanjenja socijalnih davanja.
Uvedena je i mogućnost određivanja mjesta boravka. Cilj je bio spriječiti veliku koncentraciju migranata u pojedinim gradovima i ravnomjernije ih rasporediti diljem Njemačke.
Pravilo 3+2 donijelo je pozitivne rezultate
Herbert Brücker s Berlinskog instituta za empirijsko istraživanje integracije i migracija pozitivno ocjenjuje mogućnost ostanka tijekom strukovnog obrazovanja i rada.
Prema njegovoj procjeni, od te mjere korist imaju Njemačka, migranti i poduzeća. Ljudima koji se uspješno integriraju otvara se jasnija mogućnost ostanka.
Takva perspektiva potiče ih na veće ulaganje u učenje jezika i pronalazak posla. Nakon zapošljavanja uplaćuju doprinose u sustav socijalnog osiguranja.
Pravilo 3+2 posebno je važno za tvrtke koje obrazuju nove radnike. Poslodavci mogu zadržati osobe koje su završile strukovno obrazovanje i stekle potrebne kvalifikacije.
Obveza mjesta boravka smanjila je zaposlenost
Znatno lošije rezultate donijela je obveza boravka u određenom mjestu. Migranti su često raspoređivani u gospodarski slabije regije s visokom nezaposlenošću.
Brücker navodi da je ta mjera smanjila stopu zaposlenosti za pet do deset postotnih bodova. Ljudi su raspoređivani u područja u kojima su imali slabije mogućnosti za pronalazak posla.
Mjera koja je trebala omogućiti ravnomjerniju raspodjelu migranata tako je u dijelu Njemačke otežala njihovu integraciju na tržište rada.
Brücker bi zbog toga ublažio obvezu mjesta boravka nakon završetka postupka za azil. Tako bi ljudi lakše mogli otići u regije u kojima postoje odgovarajuća radna mjesta.
Zaposlenost izbjeglica veća je nego što se često prikazuje
Integracija izbjeglica na njemačko tržište rada ne odvija se toliko loše kao što se često prikazuje u javnosti.
Prema podacima koje je Brücker iznio za DW, deset godina nakon dolaska stopa zaposlenosti među izbjeglicama iznosi između 65 i 67 posto.
To je samo tri postotna boda manje od prosjeka ukupnog stanovništva. Njemačka se prema tim rezultatima, zajedno s Norveškom, nalazi pri vrhu europske usporedbe.
Ipak, izbjeglicama je potrebno više vremena za ulazak na tržište rada nego drugim skupinama migranata. Upravo zato stručnjaci upozoravaju na važnost jezičnih i integracijskih tečajeva.
Ograničavanje integracijskih tečajeva može povećati troškove
Savezno ministarstvo unutarnjih poslova i Savezni ured za migracije i izbjeglice planirali su drastično ograničiti besplatan pristup integracijskim tečajevima.
Tečajevi su trebali biti dostupni samo osobama s pozitivnom perspektivom ostanka u Njemačkoj.
Nakon prosvjeda udruga, sindikata i saveznih pokrajina, vlasti su djelomično ublažile plan. Od lipnja 2026. godine Ukrajinci i građani Europske unije ponovno mogu sudjelovati na integracijskim tečajevima.
Brücker upozorava da pretjerano smanjivanje sredstava za tečajeve nije razumna mjera. Prema njegovim riječima, stopa zaposlenosti nakon završetka tečaja povećava se između pet i deset postotnih bodova.
Ukidanje ili ograničavanje tečajeva usporava integraciju na tržište rada. Time se produljuje i razdoblje tijekom kojeg ljudi primaju socijalnu pomoć.
Takva mjera zato ne mora donijeti uštedu. Naprotiv, dugoročno može stvoriti dodatne troškove za državu.
Stručnjaci traže brže postupke i jednostavnija pravila
Brücker smatra da bi integracijski tečajevi trebali početi već mjesec dana nakon dolaska migranata. Također se zalaže za brže azilantske postupke.
Osobe s priznatim statusom zaštite mogle bi se tako ranije uključiti u društvo i tržište rada. Osobe bez prava na zaštitu mogle bi ranije biti deportirane.
Holger Kolb iz Vijeća stručnjaka za integraciju i migraciju upozorava na nedovoljnu koordinaciju između savezne vlasti i njemačkih pokrajina.
Prema njegovu mišljenju, potrebno je i pravno pojednostavniti postojeće propise. Pravila bi trebala jasnije pokazati tko i pod kojim uvjetima ima mogućnost integracije u Njemačkoj.
Zakon se prvenstveno odnosi na izbjeglice
Iako nosi naziv Zakon o integraciji, propis iz 2016. godine ne uređuje sveobuhvatno integraciju svih doseljenika u Njemačkoj.
Kolb upozorava da je zakon zapravo usmjeren na ljude koji su u zemlju stigli kao izbjeglice. Njegov naziv zato stvara veća očekivanja nego što ih njegov sadržaj može ispuniti.
Deset godina nakon njegova uvođenja vidljivi su pozitivni rezultati strukovnog obrazovanja, integracijskih tečajeva i uključivanja izbjeglica na tržište rada.
Istodobno su obveza mjesta boravka, složeni propisi i spori postupci otežali integraciju dijelu ljudi. Stručnjaci zato traže jasnija pravila i preciznije uvjete za ostanak, obrazovanje i rad u Njemačkoj.
