Hrvatski lanac Koykan otvorio je prvi restoran u Bavarskoj, i to u trgovačkom centru PEP u Münchenu. Otišli smo ga posjetiti i provjeriti što zaista nudi.
Nismo se zaustavili na nekoliko fotografija i pregledu jelovnika. Probali smo ćevape, Black Angus burger, piadinu s piletinom, obični pomfrit, pomfrit od batata i limunadu od manga i đumbira.
Zanimalo nas je je li riječ o još jednom fast foodu ili konceptu koji se ipak razlikuje od ponude velikih međunarodnih lanaca.
Prvi dojam bio je vrlo jasan. Restoran je bio pun, a slobodno mjesto nije bilo lako pronaći. Pred terminalima stalno su se izmjenjivali novi gosti, dok je osoblje pripremalo i izdavalo narudžbe.
Prvi Koykan u Njemačkoj
Otvaranje restorana u Münchenu važan je korak za hrvatski lanac koji se posljednjih godina širi izvan domaćeg tržišta. Koykan trenutačno ima devet restorana u Hrvatskoj, Njemačkoj, Češkoj i Slovačkoj.
Lokacija u trgovačkom centru PEP prvi je Koykanov restoran u Njemačkoj. Lanac je time zakoračio na veliko i izrazito konkurentno tržište.
Njemačkim kupcima već su dostupni brojni međunarodni restorani i poznati lanci. Osim toga, u Münchenu ne nedostaje ni kvalitetnih burgera, ćevapa, gyrosa, azijskih jela i drugih brzih obroka.
Hrvatsko podrijetlo može privući početnu pozornost dijela publike, ali za zadržavanje gostiju ipak su presudni hrana, usluga i odnos cijene i dobivenog.
Fast casual umjesto klasičnog fast fooda
Koykan se pozicionira kao fast casual koncept. Pojednostavljeno, riječ je o povezivanju brzog naručivanja s raznovrsnijom ponudom od one koju uglavnom povezujemo s klasičnim fast foodom.
Na jelovniku nisu samo burgeri i pomfrit. U ponudi su ćevapi, gyros, shawarma, piadine, wrapovi, rižine i salatne zdjele, pomfrit s različitim dodacima, vegetarijanska i veganska jela, manji zalogaji, dječji obroci i deserti.
Širok jelovnik praktičan je kada zajedno dolaze ljudi s različitim željama. Netko može naručiti burger, netko ćevape, a netko salatu, vegetarijanski obrok ili piadinu.
Cijene glavnih jela uglavnom se kreću od približno 8,60 do 13,80 eura. To nije jeftina ponuda, ali u današnjem Münchenu nije ni iznenađujuća.
Kod takvih cijena važno je dobiti konkretnu porciju i kvalitetan obrok. Upravo je odnos cijene i dobivenog bio jedan od boljih dijelova našeg iskustva.
Tri terminala i blagajna na pultu
Sustav naručivanja sličan je onome koji poznajemo iz McDonald’sa i drugih velikih lanaca. Gostima su na raspolaganju tri samoposlužna terminala, ali i klasična blagajna na pultu.
Takav sustav omogućuje istodobno zaprimanje više narudžbi. Tijekom našeg posjeta restoran je bio pun, ali naručivanje i izdavanje hrane odvijali su se brzo.
Mogućnost naručivanja na blagajni važna je ljudima koji ne vole terminale ili se ne snalaze najbolje na digitalnim zaslonima. S druge strane, terminali odgovaraju gostima koji žele u miru pregledati ponudu i odabrati dodatke.
Premda je prostor moderno uređen, Koykan se nalazi u trgovačkom centru i namijenjen je ponajprije brzom obroku, a ne dugom sjedenju i klasičnoj restoranskoj usluzi.
Ko o čemu, mi o ćevapima
Ko o čemu, mi o ćevapima. Upravo su oni bili najveće iznenađenje našeg posjeta.
Prema informacijama koje smo dobili u restoranu, ćevapi dolaze iz Hrvatske, dok lepinja stiže iz Hercegovine. U porciji se dobiva šest ćevapa, lepinja i prilozi, a cijena iznosi 10,80 eura.
Prilikom naručivanja možete izostaviti ono što vam ne odgovara. Ako ne želite luk, ajvar, kajmak ili neki drugi prilog, dovoljno je to označiti ili reći pri naručivanju.
Ćevapi su bili ujednačeno pečeni i zadržali su sočnost. Meso nije bilo presušeno, a lepinja i prilozi dobro su zaokružili porciju.
Kvalitetom su nas ugodno iznenadili i mogu se usporediti s ćevapima koje smo jeli u pojedinim restoranima s balkanskom kuhinjom u Münchenu.
Atmosfera klasičnog restorana nešto je drugo. Međutim, ako želite pojesti dobre ćevape bez dugog sjedenja i čekanja, Koykan nudi vrlo praktičnu mogućnost.
Piadina s piletinom za 9,60 eura
Probali smo i piadinu s piletinom i dodacima. Riječ je o talijanskom specijalitetu iz Romagne, pripremljenom od tanke pogače koja se peče na ravnoj ploči, a zatim puni različitim sastojcima.
Piadina se često opisuje kao beskvasna pogača. Međutim, recepti se razlikuju, a neke varijante sadrže sredstvo za dizanje. Zato ju je preciznije opisati kao tanku talijansku pogaču s nadjevom.
Naša piadina s piletinom bila je vrlo ukusna, dobro napunjena i dovoljno velika da posluži kao samostalan obrok. Cijena od 9,60 eura djelovala nam je potpuno korektno u odnosu na veličinu porcije.
Piadina dobro pokazuje u kojem smjeru Koykan gradi ponudu. Ne zaustavlja se na burgerima i uobičajenim kombinacijama mesa i pomfrita, nego spaja različite europske i međunarodne street food utjecaje.
Black Angus burger i odlični prilozi
Isprobali smo i Black Angus burger. Bio je sočan, bogato složen i zasitan.
Nije pokušavao biti gastronomska predstava niti nešto što zahtijeva dugačko objašnjenje. Dobili smo dobar i sočan burger koji je ispunio ono što od takvog obroka očekujemo.
Uz glavna jela probali smo obični pomfrit i pomfrit od batata. Obje su varijante bile odlične.
Obični pomfrit imao je okus i strukturu pravog krumpira. Nije djelovao poput bezličnog industrijskog priloga kakav često dobivamo u mnogo većim lancima.
Pomfrit od batata također nam se svidio. Upravo su prilozi često dio obroka koji se pojede samo zato što je već na pladnju, ali ovdje ih nismo ostavljali.
Limunada od manga i đumbira
Pozitivno nas je iznenadila i limunada od manga i đumbira. Okus je bio osvježavajući, dovoljno izražen i dobro se uklopio uz hranu.
Nećemo je proglašavati zdravim napitkom bez podataka o sastavu i količini šećera. Ipak, pruža zanimljiviju i svježiju alternativu uobičajenim gaziranim pićima velikih brendova.
Takvi detalji možda nisu presudni pri izboru restorana, ali utječu na ukupni dojam. Nama je limunada pružila bolju vrijednost od standardnog gaziranog pića koje možemo dobiti gotovo posvuda.
Pun restoran i traženje slobodnog mjesta
Tijekom našeg posjeta Koykan je bio pun. Ljudi su čekali pred terminalima, narudžbe su se neprestano izdavale, a mi smo morali potražiti slobodno mjesto.
U Münchenu danas nije teško potrošiti desetak ili petnaestak eura na brzi obrok. Mnogo je teže nakon toga imati osjećaj da ste za taj novac dobili dovoljno hrane i odgovarajuću kvalitetu.
Cijene u Koykanu nisu niske. Ipak, nakon jela koja smo probali nismo otišli s osjećajem da smo platili uglavnom ime, ambalažu i lokaciju.
Pojavio se i pritajeni osjećaj ponosa. Lijepo je vidjeti da se hrvatski ugostiteljski koncept širi izvan domaćeg tržišta i pokušava pronaći svoje mjesto pred zahtjevnom njemačkom publikom.
Taj ponos ne bi mnogo vrijedio da hrana nije ispunila očekivanja. U našem slučaju jest.
Iz Koykana smo otišli siti i zadovoljni. Još važnije, imali smo osjećaj da smo za svoj novac dobili pravu vrijednost. Danas je upravo taj osjećaj postao mnogo rjeđi nego što bi trebao biti.
