Ljetne prometne gužve ponovno su pokazale koliko brzo predvidljivo povećanje prometa može prerasti u ozbiljan problem. U nedjelju, 2. kolovoza, na cesti kroz Konavle prema graničnom prijelazu Karasovići kolona je bila duža od 20 kilometara. Promet je bio blokiran sve do Čilipa, a svakodnevni život lokalnog stanovništva praktički je stao.
Hrvatski autoklub oko podneva je navodio četiri sata čekanja na ulazak u Hrvatsku te višesatno čekanje na izlazak. Načelnik Konavala Božo Lasić upozorio je da se na prijelaz granice čeka i do deset sati. Zbog posljedica tranzitnog prometa aktiviran je Stožer civilne zaštite Općine Konavle.
Dok su se kilometri vozila gomilali na cesti, mještani su putnicima dijelili vodu i dopuštali im korištenje toaleta. Njihova pomoć pokazala je ljudsku solidarnost, ali i ozbiljnu slabost sustava.
Ako se velike kolone svake godine pojavljuju u istim razdobljima i na poznatim dionicama, zašto osnovna pomoć putnicima i dalje ovisi o ljudima koji žive uz cestu?
Gužve nisu samo problem graničnih prijelaza
Prizori iz Konavala bili su najdramatičniji, ali nisu bili jedini. Istog vikenda pojačan promet zabilježen je na autocestama prema moru, kod naplatnih postaja, tunela, čvorova i odmorišta. Vozilo se usporeno i na prilazima turističkim središtima, u trajektnim lukama te na brojnim graničnim prijelazima.
Nisu sve kolone nastale iz istog razloga. Na graničnim prijelazima promet usporavaju provjere putnika i ograničen broj kontrolnih mjesta. Na autocestama se zastoji stvaraju kada prevelik broj vozila u kratkom vremenu dođe do tunela, naplatne postaje, čvora ili suženja.
Na lokalnim cestama dodatni problem mogu predstavljati semafori, kružni tokovi, radovi i nedovoljan broj prometnih traka. Posljedica je u svim slučajevima slična: tisuće ljudi ostaju zarobljene u vozilima bez pouzdane informacije koliko će čekanje trajati.
Zbog toga se ljetne prometne gužve ne mogu objasniti samo sporom graničnom kontrolom. Riječ je o širem problemu prometne infrastrukture, sezonskog opterećenja i nedovoljne koordinacije nadležnih službi.
Najveće opterećenje poznato je unaprijed
Najprometniji ljetni vikendi nisu iznenađenje. Najveće opterećenje dolazi početkom i završetkom smjene turista, posebno tijekom srpnja i kolovoza. Kritične dionice i razdoblja najvećeg prometa poznati su mjesecima unaprijed.
HAK objavljuje kalendar gustoće prometa, aktualno stanje na cestama, snimke kamera i podatke o čekanju. Vozači zato mogu provjeriti gdje su najveći zastoji. Međutim, informacija da je kolona duga nekoliko kilometara ne govori uvijek koliko će stvarno trajati čekanje.
Na graničnim prijelazima vrijeme prolaska ovisi o broju otvorenih traka, raspoloživim policijskim službenicima, strukturi putnika i postupku koji se mora provesti.
Na autocesti ista duljina kolone može imati potpuno drugačije posljedice. Kolona koja se polako kreće ne stvara jednako čekanje kao potpuni zastoj ispred tunela, prometne nesreće ili zatvorene trake.
Problem zato nije samo u tome što se promet usporio. Problem nastaje kada sustav zna da će doći do velikog opterećenja, ali nema unaprijed aktiviran plan za vodu, sanitarne uvjete, medicinsku pomoć i prolaz hitnih službi.
Entry/Exit sustav dodatno je opteretio granice
Ovogodišnja sezona donijela je novu okolnost na vanjskim granicama Schengena. Europski sustav ulaska i izlaska, poznat kao Entry/Exit System ili EES, počeo se postupno primjenjivati 12. listopada 2025. godine. Od 10. travnja 2026. potpuno je operativan na vanjskim granicama država koje ga koriste.
Sustav elektronički bilježi ulaske i izlaske određenih državljana trećih zemalja koji dolaze na kratkotrajni boravak. Umjesto pečata u putovnici evidentiraju se podaci iz putne isprave, fotografija lica i otisci prstiju.
Na cestovnim graničnim prijelazima prvi postupak traje dulje. Hrvatski MUP upozorio je da pojedini putnici prilikom prvog dolaska moraju izaći iz vozila radi kreiranja osobnog EES dosjea i provjere identiteta.
Kada se taj postupak ponovi na velikom broju putnika, dodatne minute brzo se pretvaraju u kilometre kolone.
Ipak, EES nije jedini uzrok problema. Kilometarske gužve na Karasovićima, Bajakovu i drugim vanjskim granicama postojale su mnogo prije njegova uvođenja. Novi sustav dodatno je opteretio infrastrukturu koja je već godinama na granici svojih mogućnosti.
EES se također ne primjenjuje na sve putnike. Ne odnosi se na građane Europske unije, Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske. Izuzete su i određene kategorije državljana trećih zemalja, poput nositelja boravišnih iskaznica, boravišnih dozvola ili viza za dugotrajni boravak.
Zato nije točno svaku ljetnu gužvu pripisati samo Bruxellesu ili novoj tehnologiji. Na istom mjestu istodobno djeluju sezonski val putovanja, ograničen broj traka, sigurnosne provjere i novi biometrijski postupak.
Ceste ne mogu primiti neograničen broj vozila
Hrvatska tijekom nekoliko ljetnih tjedana prima iznimno velik broj turista, a mnogi dolaze automobilima. Velik dio tih putovanja koncentriran je na nekoliko vikenda i nekoliko glavnih prometnih pravaca.
Autoceste mogu prihvatiti velik broj vozila, ali i njihov kapacitet ima granicu. Dovoljna je prometna nesreća, zatvaranje jedne trake ili usporavanje ispred tunela da se zastoj brzo proširi kilometrima unatrag.
Sličan problem postoji kod naplatnih postaja i prometnih čvorova. Ako u jednom satu stigne više vozila nego što ih sustav može propustiti, kolona je neizbježna. Bolje informiranje može pomoći vozačima, ali ne može stvoriti dodatnu prometnu traku.
Zato tehnologiju i prometne aplikacije ne treba predstavljati kao čarobno rješenje. One mogu ranije najaviti gužvu, procijeniti trajanje čekanja i predložiti alternativni pravac. Međutim, ne mogu ukloniti fizičko usko grlo na cesti.
Voda i toalet nisu pitanje udobnosti
Višesatno čekanje u vozilu tijekom ljetnih vrućina nije samo neugodno. Ono može ugroziti zdravlje djece, trudnica, starijih osoba i kroničnih bolesnika.
Rizik raste ako putnici nisu ponijeli dovoljno vode, ako klima-uređaj ne radi ispravno ili ako zbog nedostupnog toaleta namjerno smanjuju unos tekućine.
Poseban problem predstavljaju lijekovi koje treba čuvati na određenoj temperaturi. Dugotrajno sjedenje teško podnose i osobe s bolestima srca i krvnih žila. Putovanje koje je trebalo trajati nekoliko sati tako može postati zdravstveni rizik za koji putnici nisu pripremljeni.
U koloni dugoj 20 kilometara postavlja se i pitanje pristupa hitnih službi. Ako vozila stoje na cesti bez dovoljno prostora za stvaranje prolaza, hitna pomoć teško može brzo doći do osobe kojoj je potrebna intervencija.
Mobilni toaleti, punktovi s pitkom vodom i medicinske ekipe ne mogu ubrzati promet. Međutim, mogu spriječiti da prometni problem preraste u zdravstvenu i sigurnosnu krizu.
Na dionicama na kojima se ljetne prometne gužve redovito ponavljaju takva pomoć mora biti dio unaprijed pripremljenog protokola, a ne improvizirana reakcija.
Zašto sustav reagira tek kada sve stane
Odgovornost za stanje nije u rukama samo jedne institucije. MUP upravlja graničnom kontrolom i rasporedom policijskih službenika. Prometnicama upravljaju Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste i lokalne uprave, ovisno o kategoriji ceste.
Lokalna samouprava i civilna zaštita mogu organizirati pomoć stanovništvu i putnicima. Za učinkovit rad graničnih prijelaza potrebna je i suradnja sa susjednim državama.
Upravo ta podijeljena odgovornost stvara prostor u kojem svi imaju dio ovlasti, ali nitko ne upravlja cijelim problemom.
Lokalni stožer može osigurati vodu, ali ne može promijeniti granični postupak. Policija može otvoriti više kontrolnih mjesta, ali ne može proširiti cestu. Upravitelj ceste može postaviti signalizaciju, ali ne određuje koliko će policajaca raditi na prijelazu.
Zato je potreban unaprijed dogovoren protokol s jasnim pragovima za aktivaciju. Ako prognoza, broj vozila i brzina prometa pokažu da bi čekanje moglo trajati nekoliko sati, pomoć se mora rasporediti prije nego što kolona naraste na desetke kilometara.
Takav protokol morao bi odrediti tko osigurava vodu, tko postavlja mobilne toalete, gdje se nalazi medicinski tim i kako se čuva prolaz za hitne službe.
Što se može napraviti odmah
Za dio rješenja nisu potrebne godine gradnje ni veliki infrastrukturni projekti. Tijekom kritičnih vikenda moguće je unaprijed rasporediti pitku vodu, mobilne sanitarne jedinice i manje medicinske timove.
Njihove lokacije moraju biti odabrane tako da do njih mogu doći putnici i službe, bez dodatnog blokiranja ceste.
Istodobno se može poboljšati informiranje. Vozaču nije dovoljna samo informacija o duljini kolone. Potrebna mu je realna procjena čekanja i pravodobna obavijest o alternativnim pravcima, dok još ima mogućnost promijeniti smjer.
Tijekom poznatih razdoblja najvećeg opterećenja potrebno je ograničiti radove na najvažnijim prometnicama, osigurati dovoljan broj službenika i unaprijed pripremiti prometne obilaznice.
Dugoročnije rješenje zahtijeva veći kapacitet cesta, prometnih čvorova i graničnih prijelaza. To uključuje dodatne trake, više kontrolnih mjesta, prostor za sigurno zaustavljanje i fizički koridor za hitne službe.
Odgovornost ne može ostati na vozačima
Vozači mogu smanjiti osobni rizik provjerom HAK-ovih informacija, putovanjem izvan najopterećenijih sati i nošenjem dovoljne količine vode, hrane i potrebnih lijekova.
Međutim, time se odgovornost ne smije prebaciti na ljude koji su se našli u prometnom sustavu s premalim kapacitetom.
Od obitelji s malim djetetom ne može se očekivati da unaprijed zna hoće li najavljeno čekanje trajati dva, četiri ili deset sati. Lokalno stanovništvo također ne bi trebalo vlastitim zalihama vode i privatnim toaletima nadomještati ono što institucije nisu pripremile.
Aktiviranje Stožera civilne zaštite u Konavlima pokazalo je da mehanizam za pomoć postoji. No aktiviran je tek kada je promet bio paraliziran i kada je kolona već premašila 20 kilometara.
Predvidljiva ljetna gužva tako se još jednom pretvorila u izvanrednu situaciju, iako su mjesto, vrijeme i osnovni rizici bili poznati unaprijed.
