Atletico Madrid – Borussia Dortmund: Kako je BVB preživio Madrid i ostavio nadu za prolazak živom

Atletico Madrid je ugostio Borussiju Dortmund u četvrtfinalu Lige prvaka na svom stadionu i od početka je žestoko pritisnuo što je rezultiralo dvama pogreškama gostujućih nogometaša. No, Borussija se probudila kako je susret odmicao i uspjela sanirati štetu. Osnovni plan “preživljavanja” na koncu je uspio jer su ostvarili mogućnost da sve rješavaju na svom stadionu.

Dortmund se branio u zavisnosti od situacije: u visokom bloku nakon gol auta i u srednjem u otvorenoj igri u formaciji 4–1-4-1 gdje bi krila Dortmunda, Adeyemi i Sancho, napadali unutarnje stopere Atletica Azpilicuetu i Witsela.

Atletico je gradio napade u 3-2-5 formaciji gdje desni bek Molina nije išao toliko visoko i nisu preopteretili zadnju liniju Dortmunda iz vlastitog posjeda, ali bili su mnogo opasni po osvojenoj lopti. Dortmund je gradio napade također u 3-2-5 gdje bi desni bek Ryerson često ostajao niže da pomogne u izgradnji napada dok bi se Emre Can povukao između stopera, a Maatsen bi se uvukao s lijevog beka na zadnjeg veznog uz Sabitzera, u zavisnosti od pozicioniranja Ryersona koji je mogao ostati niže ili ići visoko.

Početni pritisak skoro uništio Dortmund

Atletico se branio u 5-3-2 što im je omogućilo da idu čovjek na čovjeka u obrani ili u 4-4-2 ako bi Dortmund izgrađivao napade u 4-3-3. Atleticovih 5-3-2 u obrani je omogućilo da se zaustavi trojac Can, Hummels i Schlotterbeck u izgradnji napada jer su Griezmann, Morata i Llorente igrali čovjek na čovjeka i teško je Dortmundu bilo da u početnoj fazi pređe na polovinu Atletica.

To je najbolje prikazano kod prvog gola Atletica gdje pomenuti trojac uz De Paula odsijeca sve linije dodavanja i lopta može ići samo u opasnu zonu te nakon loše komunikacije između Kobela, Maatsena i Sabitzera, Dortmund prima pogodak. Nakon neobjašnjivog nesporazuma između Hummelsa i Schlotterbecka Atletico povećava prednost i povlači se iako zadnjih sezona igraju dosta atraktivnije. Defenzivna stabilnost je u njihovom DNK-u.

Dortmund je potom gradio napade u 4-2-4 nakon što se Atletico povukao, ali je napadačka četvorka bila odsječena i Dortmund nije uspio da stvori priliku niti da dođe do 16 metara pa je Terzić u 27. minuti promijenio formaciju u izgradnji napada na pomenutih 4-3-3.

U drugom poluvremenu presing struktura Dortmunda se promijenila nakon ulaska Juliana Brandta i sada je Dortmund umjesto s jednim napadačem i dvojicom krila, koji su morali pokrit veću distancu da markiraju stopere Atletica, pritiskao tri stopera Atletica s dvojicom igrača što je donijelo bolju kontrolu utakmice.

Preko bekova

U 4-3-3 sustavu su bekovi bili veoma usko, odnosno uvlačili su se u sredinu i nisu išli u prvoj fazi napada toliko visoko dok su dva krila držala širinu, a dvije osmice centralne koridore. Napadač je vezao stopera, ovisno na kojoj je strani lopta i Dortmund je mnogo bolje izgledao, a Atletico je stajao jako duboko u 5-3-2.

Bekovi su omogućavali da se probije Atleticov blok i da se igra oko njega, a Atletico bi se u prvoj fazi obrane u srednjem bloku često branio u 4-4-2, ali nisu bili toliko agresivni, a i teško je održati toliki intenzitet dva poluvremena.

U izgradnji napada s bekovima je Dortmund lako mogao da zaobiđe prvu liniju presinga Atletica i lako je mogao ući u zadnju trećinu protivnika gdje bi preko krila često imao 1 na 1 ili bi pozicioniranje ofenzivnih veznih omogućilo dodavanja između linija kao kod gola gdje Emre Can šalje loptu prema Brandtu koji pokušava da uposli Sebastiana Hallera. On nakon odbijene lopte postiže pogodak.

Dortmund defenzivno jako slab, ali “živi” su još nakon drugog poluvremena i imaju šansu proći dalje.