Cijene na Jadranu: Skupo ili ne? Provjerili smo iz prve ruke

Od početka ove turističke sezone u Hrvatskoj svi govore o cijenama u Hrvatskoj, konkretno na Jadranu. Uvođenje eura je dovelo do korekcije cijena, uglavnom na više. Provjerili smo cijene na omiljenoj destinaciji kada je riječ o ovoj temi, otoku Hvaru.

Brojni portali kako domaći tako i strani, poglavito u Njemačkoj i Austriji su se raspisali o cijenama na Jadranu. Opći je dojam da su svi šokirani porastom cijena nakon uvođenja eura u Hrvatskoj. Slikaju se računi, piše se oštrim tonom o cijenama koje lete u nebo. No jeli doista tako?

Ovo pišem iz svoj osobnog kuta i na osnovu svojih osobnih dojmova. Mjesto radnje otok Hvar. Konkretno Stari Grad. Otok Hvar i grad Hvar su uvijek na samom vrhu destinacija koje se označavaju kao skupe. Što se smatra skupim? Uglavnom ono što si ne možeš priuštiti.

Ono što mene osobno čudi u člancima poput “Turistkinja ostala šokirana računom” je to da si ta turistkinja dopusti da bude šokirana. Kako možeš biti šokiran ako prije toga nisi uzeo jelovnik u ruke pogledao koliko košta ono što želiš da jedeš ili piješ? Ili da kupiš nešto u trgovini gdje je jasno izražena cijena. To je stvar izbora i zdravog razuma. Ako nešto košta toliko da si ne mogu priuštiti onda to niti ne uzimam. A kamoli da nakon toga slikam račune.

Restoran

Uzet ću za primjer bistro “Kod Damira” koji se nalazi u Starom Gradu i koji posjećujem godinama i kao takav mi je odličan za usporedbu. Cijene su otišle gore ali u sasvim zanemarivom procentu. Jedan do dva eura po jelu mi nije smak svijeta poglavito kada su namirnice generalno poskupjele zbog inflacije, rata u Ukrajini i sličnih parametara. Konkretno moje omiljeno jelo pašticada umjesto lanjskih 100 kuna sada košta 115 kuna što je povećanje od cca 2 eur. Pogledom i na ostala jela vide se male korekcije no to nikako ne bih svrstao u nekakvu pljačku ili abnormalno puhanje cijena. Vjerujem da ima mjesta koja su podigla cijene i izvan normalnih ekonomskih gabarita no ponavljam. Netko tko o poslu razmišlja dugoročno sigurno se neće igrati s vatrom. Poglavito u vrijeme brzo dostupnih informacija putem interneta gdje se istražuje i prate ocjene nekog mjesta. Na posljetku opet se vraćam na jelovnik i mogućnost da nešto uzmete ili ne.

Dućani

Cijene u trgovinama su standardne. Teško je tu usporediti sve. Nije niti moguće uspoređivati s npr. Njemačkom. To je stara priča. Ukupni dojam mi je da su cijene na otoku sada bliže kontinentalnim i da je tržišna konkurencija to dobro izregulirala. Otkako je Lidl došao u Hrvatsku nema više da su cijene u npr Konzumu na otoku znatno više nego na kopnu. Pivo je recimo poskupo, limenka domaćeg branda je oko 1,50 eur. No to je tako i u ostatku Lijepe naše.

Kafići

Postoji lokal u Starom Gradu gdje kava košta 1 eur. To dovoljno govori. Naravno da ima i skuplje. Točeno pivo u beach baru s jednim od najljepših zalazaka sunca na Jadranu, na Lanterni, košta 4 eur. U podrumu u Münchenu košta 5 ili više eura. Sa pogledom na zid. Tako da laprdanja nekih njemačkih medija o cijenama su bezvezna. Ne gunđaju kada naplate u Bavarskoj u nekoj prčvari običnu šniclu i pivo 20 i kusur eura. Licemjerno.

Smještaj

Tu se najviše lome koplja no matematika je jednostavna. Imate apartmana od 50 eur pa sve do 500 eur ili više po danu. Za 50 ćete dobiti namještaj iz mladosti Jože Manolića a za 500 bazen na samoj obali mora. Na vama je da bookirate ono što vama najviše odgovara. Isto tako i iznajmljivači će naučiti nešto iz svega. Ekonomija je zakon ponude i potražnje i brzo se sama regulira. Naročito u doba ocjena i zvjezdica na internetu.

Ukupni osobni dojam je da se nije dogodilo ništa spektakularno u smjeru neviđenih poskupljenja. Euro je podigao neke stavke u određenim procentima. Oružje koje svaki pojedinac ima u svojim rukama je moć izbora. Posebno u doba dostupnosti svih mogućih informacija. Tako da je ipak sve do nas.