Kako je Tuchel nadmudrio Artetu i potpuno ugasio Arsenal

Bayern je slavio minimalnim rezultatom 1:0 protiv Arsenala na Allianz areni i tako se domogao polufinala Lige prvaka nakon 4 godine. Ova utakmica bila jedna od najbolje pripremljenih od strane Thomasa Tuchela otkako je na klupi Bayerna.

Bayern u posjedu

Arsenal je kao i u prvoj utakmici pritiskao čovjek na čovjeka u defenzivnoj formaciji 4-4-2 gdje bi Eric Dier bio meta i okidač za presing i izlazak suparničkih igrača visoko jer je ocijenjen kao slaba točka u izgradnji napada Bayerna zbog svoje lijeve noge.

Međutim, Tuchel kontrira oblik Arsenala u presingu tako što je Diera pomaknuo skroz uz aut liniju da u posjedu Bayerna agira kao lijevi bek što je onemogućilo Bukaya Saku da napravi efektivan presing na Dieru i često je kasnio ili bi bio “između dvije vatre” jer nije znao da li treba da izađe na Diera ili da pokrije igrače iza svojih leđa.

Trojku iza njegovih leđa su činili Mazraoui, Guerreiro i Musiala koji bi se spuštao po loptu iz napada u centralne zone.

Problem je bio taj što su sva trojica tehnički jako dobri, posebno na malom prostoru i u driblingu i u mnogim situacijama je bilo gotovo nemoguće za defenzivce Arsenala da dođu do lopte.

Arsenal nije pronašao rješenje

Mazraoui bi ostajao visoko na lijevoj strani, gotovo na poziciji krila ili bi se spustio i držao više konvencionalno poziciju dok bi Guerreiro i Musiala došli jako nisko u izgradnji napada sa svojih napadačkih pozicija i Bayern je preko kvarteta Dier, Mazraoui, Guerreiro i Musiala, te posebno preko trokuta koji bi stvorio pomenuti ofenzivni trojac, često imao prednost 3 na 2 protiv Arsenalovih Whitea i Salibe i zbog te prednosti je Bayern lako kontrolirao posjed.

Arsenal nije mogao imati jednake brojke jer je Kane vezao Gabriela, a Sane Tomiyasua i Martinellija dok bi se digli i Goretzka i Laimer što je onemogućavalo veznjake Arsenala, Ricea i Jorginha, da se spuste još niže i Arsenal nije pronašao rješenje za višak koji je Bayern stvorio na krilu.

Zanimljiva je bila i postavka Bayerna na desnoj strani gdje bi De Ligt držao svoju poziciju centralnog stopera, a Kimmich bi stajao visočije u odnosu na stoperski dvojac dok bi Neuer ili Laimer bili u posjedu lopte centralni igrači i zbog toga što je teško bilo pratiti te promjene pozicija. Tako Arsenal nije uspio da osvaja lopte visoko na polovini Bayerna, a i dodatna prednost bi bila ako bi se Goretzka spustio kao dodatna opcija u izgradnji napada.

Artetina kobna greška

Kada bi Bayern prešao na polovinu Arsenala preko desne strane na kojoj su Kimmich i Sane, Arsenal je imao dilemu. Da li ostaviti Tomiyasua 1 na 1 sa Saneom ili spustiti Martinellija da mu pomogne protiv vjerojatno najveće prijetnje Bayerna? Arteta se odlučio spustiti Martinellija da pomogne svom lijevom beku u ovoj utakmici protiv prijetnje Leroya Sanea i tako je Kimmichu ostavljen ogroman prostor za ulaske u zadnju trećinu i ubačaje.

Jedini gol na utakmici je pao upravo preko kombinacije izgradnje napada na desnoj strani i prebacivanja lopte na lijevu gdje je prvobitno Arsenal promijenio presing strukturu pa je Saka izlazio na Diera visoko i Dier je bio odsječen, ali se stvorio prostor da Neuer preciznim loptama uposli Mazraouija koji bi dodao loptu u sredinu gdje bi se Kane spustio da odigra na bok ili bi to uradio Laimer sa svoje prirodne pozicije.

Velike probleme Arsenalu su stvarali i Kimmich i Goretzka koji bi mijenjali pozicije pa je uvijek netko bio centralno, a netko na poziciji desnog beka i nakon mnogo puta viđene kombinacije lopta dolazi do Kimmicha koji ima sve vrijeme ovoga svijeta da ubaci jer su svi igrači Arsenala vezani za svoje pozicije i lopta prelijeće sve i dolazi do Guerriera koji ubacuje i Kimmich ulazi u prazan prostor i postiže pogodak jer ga nitko nije, svakako, čuvao čitavu utakmici i tu je Arteta napravio kobnu grešku.

Arsenal u posjedu

Arsenal je izgrađivao napade s trojicom u prvoj fazi gdje bi golman Raya bio centralni branič u izgradnji napada između dva stopera i tako bi Arsenal imao brojčanu prednost protiv dvojca Bayerna, Kanea i Musiale, nakon gol auta kada bi Bayern ostao visoko.

Kada bi Arsenal bio u posjedu, poslije gol auta, izgrađivao bi napade u svojih već prepoznatljivih 3-4-3 gdje bi četvorka u sredini činila oblik kocke zbog lakše progresije lopte.

Bayern je kontrirao takvu postavku s asimetričnih 4-3-3 u fazi obrane gdje bi se Guerreiro pridružio dvojcu, Kaneu i Musiali, u tome da odsjeku linije dodavanje igračima Arsenala preko desne strane koja je njihova opasnija.

S druge strane je trojac: Laimer koji je markirao Odegaarda i izbacio ga većim dijelom iz utakmice te Goretzka i Sane koji su branili desnu stranu Bayerna.

Arsenal je pokušao da kontrira tako što bi Tomiyasua povukao u sredinu da stvori brojčanu nadmoć, ali bi Bayern često igrao 4-2-4 u obrani gdje bi se i Sane pridružio napadačkom trojcu u defenzivi i gotovo je nemoguće bilo Arsenalu napraviti neku bolju progresiju lopte.

Bayern je odsjekao sredinu i usmjeravao na krila

Način na koji je Arsenal dolazio do zadnje trećine Bayerna su bila utrčavanja trećeg čovjeka, odnosno, nakon pasa prema Jorginhu on bi loptu ostavio jednim dodirom igraču iza njega koji bi unio loptu u zadnju trećinu Bayerna, ali bi se igrači Bayerna brzo vratili i onemogućili dalji napad Arsenala.

Bayern je odsjekao sredinu pa je Arsenal pokušavao preko krila, a i kada bi Gabriel uspio uposlit Havertza, Dier bi izašao direktno na njega i onemogućio mu ulazak u šesnaesterac ili udarac prema golu pa je Arsenal pokušavao preko Martinellija i Tomiyasua koji su mijenjali pozicije da budu opasniji.

Ali se Bayern ovaj put umjesto u 5-3-2, u niskoj zoni, branio u 4-4-2 što je bolje izgledalo i kompaktnije osim ako bi Saka preko drugog krila prijetio, onda bi se Guerreiro spustio na lijevog beka, a Mazraoui na stopera, dok bi Goretzka ili Laimer bili zaduženi za igrače iz drugog plana i u pojedinim situacijama bi Bayern imao i 6 igrača u obrani i Arsenal nije mogao ništa napraviti.

Taktičko majstorstvo Thomasa Tuchela!