Migracijska politika podijelila njemačke političare

Njemačka donosi promjene u migracijskoj politici prema odluci aktualne vladajuće većine. Žele se ukinuti izdašne novčane naknade, uvesti promjene u načinu stjecanja vize, kao i momentalno zapošljavanje izbjeglica.

Dosadašnji sustav primanja migranata često je bio kritiziran. Brojni migranti su u Njemačku stigli bez iti jednog dokumenta i bez jasnog podrijetla identiteta. U Njemačkoj su dobili zaštitu, datum rođenja je uziman kao 1. siječnja, dobijali su primanja i smještaj, pod uvjetom da se integriraju u društvo, bez iti jednog roka. Život u kojem je država plaćala sve pokazao se profitabilnim i mnogi nikada nisu niti počeli raditi, dapače svoje kulturološke ideologije su počeli nametati drugima.

Friedrich Merz(CDU) postavio je uvijet aktualnoj Vladi u kojoj traži smanjenje beneficija za tražitelje azila. Merz je na stranačkoj konferenciji CDU-a zatražio značajno smanjenje broja novih migranata, jer dosadašnja politika vodi u propast.

Političar CDU-a također je rekao da je nedavna odluka saveznog kabineta o dosljednijim deportacijama bila neadekvatna. “Samo da omjeri budu jasni: trenutno imamo 1.000 deportacija mjesečno, a sada ih je 960 godišnje”, rekao je Merz, koji je govorio o nacrtu zakona u kojem se navodi da bi moglo postati do 960 dodatnih deportacija godišnje. Merz je također kritizirao činjenicu da se kancelar Olaf Scholz (SPD), koji je pozvao Uniju na “Njemački pakt” po tom pitanju, nije uopće pomaknuo 53 dana.

U zajedničkom gostujućem članku za “Welt am Sonntag”, savezni ministar financija Christian Lindner i ministar pravosuđa Marco Buschmann (obojica FDP) također su komentirali migracijsku politiku. U njemu pozivaju na smanjenje socijalnih naknada za tražitelje azila . “Pod posebno strogim uvjetima, smanjenje beneficija gotovo na nulu bilo bi zamislivo”, pišu dva političara FDP-a.

Cilj njemačke politike azila mora biti manje poticajna za ilegalnu migraciju. Time moraju biti obuhvaćene i socijalne naknade, koji su znatno više nego u drugim europskim zemljama.

Obje se pozivaju na presude vrhovnog suda, prema kojima svaka osoba ima pravo osigurati svoju minimalnu razinu egzistencije – a prema Saveznom ustavnom sudu, beneficije za osobe u početnim prihvatnim centrima ne mogu se sveukupno smanjivati.