Njemačka nema vremena, a pritišće je sve više problema

Njemačka reprezentacija je doživjela poraz od Turske “u gostima” na Olimpijskom stadionu u Berlinu, a sada je jasno – čak i pod novim trenerom, njemačka reprezentacija i dalje se bori s istim starim problemima. Još gore, Nagelsmannu brzo ističe vrijeme, Euro je pred vratima.

Kaan Ayhan je sažeo raspoloženje: “Nisam ljubitelj tvrdnje da će dolazak jedne osobe odmah sve poboljšati”, rekao je kapetan turske reprezentacije oko 23:30 sati u hodnicima berlinskog Olimpijskog stadiona. Pitali su ga o Vincenzu Montelli, još uvijek relativno mladom turskom izborniku. Međutim, isto bi se moglo reći i za Juliana Nagelsmanna i njemačku reprezentaciju, koja je u nedjelju navečer kod kuće doživjela poraz od 2:3, otkrivši stare, izražene slabosti.

Nestabilna obrana, neučinkovit srednji red, loše odluke pred golom suparnika… Ukratko: novi trener, isti problemi. Od subotnje večeri u Berlinu posve jasno je da smjena Hansija Flicka nije riješila probleme njemačke reprezentacije. I novom trenerskom timu prijeti manjak vremena a previše upitnika.

Nagelsmann svakako ne štedi napore, to mu se mora priznati.

Protiv Turske neočekivano je postavio Kai Havertza kao lijevog beka, Benjamin Henrichs ponovno je dobio priliku na desnom beku. Kada se ta vijest proširila sat vremena prije početka, ispred vrata velike “betonske zdjele” natiskale su se tisuće navijača. Neki u njemačkim dresovima ili s njemačkim zastavama, većina s turskim zastavama, dresovima Galatasaraya, Fenerbahčea ili Bešiktaša.

Mali dječak s turskim dresom vrisnuo je od radosti kad se prvi pljesak čuo iz stadiona. Trebalo je samo slušati ljude, gledati ih u sjajna lica, da biste shvatili koliko je ova večer bila posebna za mnoge Nijemce turskog podrijetla. Mnogi od njih su sigurno prvi put gledati svoju reprezentaciju uživo na stadionu.

Koliko su turski navijači bili u velikoj prednosti postalo je jasno najkasnije na početku utakmice, kada su se čuli uzvici “Türkiye, Türkiye”. Njemački navijači, smješteni u istočnom dijelu samo su stajali, kao da su ugušeni optičkom i zvučnom nadmoći ostatka stadiona.

S puno autoironije, pjevajući “pobjeda u gostima” – slavili su Nijemci rano vodstvo od 1:0 koje je osigurao Kai Havertz, najavljujući općenito dobrih prvih 20 minuta njemačke momčadi.

Nakon uvodnog dijela kao da su isključeni s napajanja

Taj uvodni dio se momčad Juliana Nagelsmanna činila kao da je dirigirana od strane nevidljive ruke, a potom je nestala. Napadači poput Sanéa, Wirtza i Branda samo su se šetali, umjesto da pritišću svoje protivnike. Kombinacije su brzo zamrle. Kao smrznuta od ledenog berlinskog vremena, Nagelsmannova momčad pala je u pasivnost i letargiju, a uz to je izgubila svaki defenzivni poredak.

Henrichs, nagrađen velikom prilikom da se pokaže kao trajno rješenje za problematični desni bok, bio je loše postavljen i nije dobio nikakvu potporu od Sanéa prije nego što je u kratkom vremenu izgubio odlučujući dvoboj glavom: dvije scene, dva gola za Tursku. I dvostruka potvrda da je i dalje vrlo malo potrebno da se njemačka obrana sruši – bez obzira je li vodi Hansi Flick ili Julian Nagelsmann, nemoćno promatrajući.

To što je Florian Wirtz imao svoj pravi trenutak sjaja u dresu reprezentacije pri driblanju uz asistenciju za 2:2 odmah nakon ponovnog početka bilo je samo kao izolirani slučaj. Jer teže je bilo vidjeti Njemačku kako stvarno zastrašuje i sustavno pritišće Tursku, rijetko se zadržava u suparničkoj polovici, rijetko je tijekom večeri igračka kvaliteta činila razliku.

Duge lopte, potom i nesreća nakon Havertzovog igranja rukom, slaba borbenost i inferiornost u duelima… Borbeni Turci nisu baš pružili vatromet nogometa na Olimpijskom stadionu, ali za Njemačku je i to bilo dovoljno.

Dugački popis nedostataka, malo vremena

I tako nakon Nagelsmannove prve “domaće” utakmice kao izbornika, prije svega ostaje popis nedostataka: Joshua Kimmich i Ilkay Gündogan još uvijek se ne slažu u središnjem veznom redu. Havertz, koji nije igrao na svojoj prirodnoj poziciji i ponekad nije bio siguran, ali opravdano, i njegov pandan Henrichs nisu rješenje za problem bekovskih pozicija. Bar za sada.

Antonio Rüdiger još uvijek nije vođa obrane. Nedostaje i hladnokrvnost u realizaciji vlastitih prilika. Njemačka suviše rijetko ističe vlastitu kvalitetu, previše često se momčad povlači na razinu i igru protivnika. Malo je potrebno da se ovu momčad uznemiri. A i u ovoj utakmici ponovno nije uspjela kroz punih 90 minuta pokazati odgovarajuću čvrstoću i, pazite, odgovarajuću “razinu energije i emocija”, kako je rekao sam izbornik.

Prilično dug popis nedostataka za vrlo malo preostalog vremena do Europskog prvenstva u ljeto 2024. Treninga će biti manje, utakmica također. Nagelsmannu i njegovom osoblju prijeti foto finiš u utrci protiv vremena – ishod je neizvjestan.

Medeni mjesec je prošao, ogroman pritisak je opet tu

“Vjerujem da ovo može biti kao domaće Europsko prvenstvo za nas, ova utakmica je to pokazala”, rekao je Kaan Ayhan o atmosferi u Berlinu prije nego što je nestao prema autobusu momčadi. “Radujem se tom turniru!” Oko ponoći su trubila po Berlinu brojna auta iz čijih su prozora vijorile turske zastave. Turski su navijači pretvorili noć u dan, slavili su sebe i svoju momčad, koja s veseljem očekuje Europsko prvenstvo.

Njemačka, s druge strane, mora večeras u Beču nakon udarca iz Berlina krenuti u novi pokušaj da stvori povjerenje i popravi atmosferu. A u tek četvrtoj utakmici, Nagelsmann je već pod pritiskom. Posao izbornika rijetko je bio kompliciraniji nego u ovim vremenima.