Tuchelova dobitna kombinacija za Ligu prvaka?!

Taktički identitet bavarskog giganta je još od dolaska na klupu Louis van Gaala 2009. godine bio 4-2-3-1. Guardiola je pokušao s 4-1-4-1 pa se vratio na 4-2-3-1 kao i Carlo Ancelotti koji se vratio s 4-3-3 na klasičnu formaciju Bayerna. Poznati su i eksperimenti Juliana Nagelsmanna s trojicom otraga koji nisu baš dobro prošli i on se kao i njegovi prethodnici vratio na već spomenutu 4-2-3-1.

Tuchel je nakon svog dolaska inzistirao isključivo na 4-2-3-1 što je i logično jer ima igrače za to i takva postavka se nalazi u DNK kluba. Je li Tuchel u pravu ili ipak treba nadogradnja?

Postoje li formacije uopće u modernom nogometu?

Najkraći i najjednostavniji odgovor je ne. U modernom nogometu su bitne uloge na terenu, a ne formacije. Poznata je izjava trenera Arsenala Mikela Artete da je u jednoj utakmici koristio 28 različitih sistema jer se sistemi i postavka igrača mijenja iz situacije u situaciju i iz sekunde u sekundu.

Jedino je bitno da se maksimiziraju dostupni kapaciteti, odnosno da izvučeš maksimum od igrača koje imaš na raspolaganju dok u isto vrijeme zamaskiraš njihove mane.

Problem je u tome što Bayern to ne radi i tko prati Bayern svjestan je toga. Niti Kimmich niti Goretzka nemaju uloge u kojima su najjači, a i zbog toga je Alphonso Davies žrtvovan ofenzivno. Kimmich je kreativni vezni, Goretzka neko tko dolazi iz drugog plana i ofenzivno je orijentiran.

Međutim nijedan od njih dvojice nije klasični zadnji vezni i zbog toga Alphonso Davies ne može da ide toliko u napad jer često mora biti bliži centralnim braničima i veznjacima u slučaju gubitka lopte i mogućeg kontranapada protivnika dok je spomenuti vezni dvojac često nestabilan zbog manjka discipline u defenzivi što donosi nestabilnost i nesigurnost u drugim dijelovima igre i zbog toga pati i njihov učinak u napadačkom dijelu gdje su i najbolji. Što je rješenje?

Pavlović i Mukiele kao garanti stabilnosti

Najveći problem Bayerna bi mogao biti nešto što se naziva “rest defence” na engleskom ili “Restverteidigung” na njemačkom. Radi se o broju igrača koji ostaju iza lopte u slučaju gubitka iste i služi za obranu od kontranapada.

Često ekipe ostaju s čak 5 igrača iza lopte kao što je Manchester City dok Bayern često ostaje samo s dvojicom stopera i protiv najboljih ekipa na svijetu, to bi mogao biti ogroman problem.

Vjerojatno je Bayern i jedna od rijetkih ekipa uopće u svijetu nogometa gdje oba beka idu u napad iako su dosta konzervativni i jedan i drugi i zbog toga je Bayern često spor u posjedu i jako oprezan i rijetko pravi greške u izgradnji napada, a i može si dopustit konzervativnost bekova zbog genijalnosti i efikasnosti ofenzivnih igrača.

Postavlja se pitanje kako dobiti veću defenzivnu stabilnost i bolji ofenzivni učinak Kimmicha, Goretzke i Daviesa. Odgovor je vrlo jednostavan. Mladi 19-godišnji Aleksandar Pavlović kao zadnji vezni i Nordi Mukiele kao desni bek za kojeg se “šuška” da dolazi u Bayern.

4-3-3 kao spas od najvećeg neuspjeha u 12 sezona

Kup i Superkup su izgubljeni, liga nikada nije ugroženija bila, Liga prvaka je veoma neizvjesna i ne nazire se jasan favorit. Vrlo lako bi se moglo desiti da Bayern ostane bez ijednog trofeja po prvi put nakon 2012. godine. Ekipi nedostaje balans i mnogi nositelji igre nisu u top formi. Postavka 4-3-3 ili 4-1-4-1 u kojoj Bayern uglavnom i igra kada je u posjedu, uz par izmjena, je mogući antidot za gubitak svih titula.

Postava: Neuer – Davies, Kim, De Ligt (Upamecano), Mukiele – Pavlović, Goretzka, Kimmich – Musiala, Sane, Kane

Mukiele nije bolji igrač od Mazraouija, ali donosi defenzivnu stabilnost s kojom bi Davies mogao puno više da sudjeluje u napadu, a Pavlović kao osigurač ispred obrane mogao bi da omogući Kimmichu dva ili tri puta više asistencija ili Goretzki mnogo više golova jer bi imali manje defenzivnih zadataka u kojima se ne snalaze baš najbolje.

Rezerve u kojima se nalaze Ulreich, Upamecano, Mazraoui, Guerreiro, Dier, Laimer, Muller, Tel, Choupo-Moting, Coman i Gnabry bile bi možda i najbolje na svijetu, a prva postava bi imala ogroman balans i mogla bi da maksimizira sve svoje prednosti, dok bi na klupi bili igrači koji bi imali slične uloge ili bi još više upotpunili startnih 11 sa svojim karakteristikama.