FLIXBUS: Putovanje na vlastitu odgovornost

Nekada inovativna firma, danas već sinonim za sumnjivu kvalitetu usluge. Uvjerio sam se iz prve ruke.

Svi smo s veseljem dočekali Flixbus. Barem oni koji su koristili usluge prijevoza autobusom i koji isti i danas koriste. Moderan koncept, autobusi s više mjesta za sjedenje, Wi-Fi, utičnice. Sve je to bilo pomalo apstraktno za nas koji smo navikli na prenatrpane autobuse u kojima uz egzotične mirise čarapa i mesa možete da budete drogirani i veselim odabirom glazbe koja neumorno trešti cijelo vrijeme putovanja.

Autobusom putujem kada putujem sam. Više se isplati. Autom do Slavonije ili Posavine vam treba jedno 250 eura. Gore dole. Ovisno kako se organizirate. Autobusom možete proći za 120 eurau oba smjera i tako uštediti preko 100 eura.

Morao sam putovati srijedom, moji poznati prijevoznici ne putuju na taj dan. Trebao sam naći adekvatan prijevoz. Ponuda je dosta bogata. Prema domovini možete doista svakodnevno putovati i birati između više prijevoznika.

Moj odabir je pao na Flixbus u kooperaciji sa CroatiaBusom i Globtourom. Ime do imena. Kartu sam kupio online preko aplikacije jer sam Flixbus koristio i za putovanja po Europi. Cijena karte korektna. Jedna ručna prtljaga i jedan kofer do 15 kg su navodno uračunati u cijenu. Tako bi svaki normalan putnik tumačio ono što piše na karti.

Drama na kolodvoru

Dolazim na glavni autobusni kolodvor i preko info displeja pokušavam da doznam sa kojeg perona ide moj bus do Orašja. Bezuspješno. Inače pratim baš i broj linije koji možete pronaći na karti jer svaka linija ima svoj broj i to bi trebao biti najrelevantniji podatak vašeg putovanja jer linije su izdate od strane nadležne ustanove i sa time nema zejebancije.

Gledam u displej ali nema te koju tražim . Raspitujem se kod drugih vozača. Okvirno mi pokazuju da bi to trebao biti peron mislim 13. Upoznajem jednog suputnika koji ide u mom pravcu i u laganom razgovoru vrijeme brže prolazi. Na peronu 13 staje Flixbus koji ima potpuno drugi broj od linije koju imam na karti. Na tabli piše Dortmund- Ilok.

Da vi putujete za Orašje ili Tuzlu , da li bi ste sjeli u taj autobus? Vjerujem da ne. Prilazi nam dispečer i pita do kuda idemo. Kada smo mu rekli kaže: “Pa otići će vam bus“

Naravno, Dortmund Ilok ide preko Orašja …..

Muljanje sa prtljagom

Pružam isprintani odrezak za jedan komad besplatne prtljage al jedan od članova putnog osoblja kaže “A ne to, to ne vrijedi , morate platiti ćetiri eura” Čega? 4 eura. Šta da radim sad. Plaćam ali gunđam. Sjedam. Taj lik mi prilazi kasnije kada sam mu rekao da ću se žaliti pa mi objašnjava da 99% ljudi to niti ne pita. Reko ja sam 1%. Putnici koji slušaju diskusiju isto gunđaju. Svi znaju da je to neispravno ali eto po onom našem balkanskom običaju “ne talasaj” i oni šute. Evo kako stoji na stranicama Flixbusa:

Kaže šofer da presjedamo u Zagrebu. Šta reko presjedamo? Na svakoj ponudi Flixbusa možete da vidite da li ima ili nema presjedanja. Svako želi da ide bez presjedanja. Ali ne ovaj put. Krećemo.

U Austriji autobus počinje da se drma. Imam već morsku bolest. Stajemo. Reko nema šanse da nastavimo put. Nekako uspijevamo.

Cijelo vrijeme slušam ljude kako pitaju kada će stići u Cazin, Travnik, Banjaluku….Reko da nisam u pogrešnom busu , ja idem za Orašje a ovo cijela Bosna na tapetu…

Toalet iz pakla

WC je posebna priča, koristiti na vlastitu odgovornost. Nije mi jasno kako im nije neugodno ostaviti toalet u ovakvom stanju na tako dugoj međunarodnoj liniji.

Valjda zato uzimaju 4 eura….da održavaju WC…..

Stižemo u Zagreb u 3 ujutro. Nakon glavnog kolodvora odlazimo na neki parking (mislim) Croatia Busa gdje nas čekaju 3 autobusa. Raspodjela sredstava, pardon putnika. Novi bus nije zagrijan, smrzavamo se jedno pola sata. Nakon 45 minuta, taman sam planirao da dremnem, opet skrećemo. Vidim tablu Okučani. Šta li je sad? Stajemo na nekom parkingu. Šofer izvikuje: “Ajmo Orašje, Tuzla u kombi“. Ko stoku. Kombi spreman, naravno hladan. Pitam šofera jeli ovo linija Rejkjavik – Instanbul pa ovako mora? Smije se. Radi svoj posao. Stižemo u Orašje. Pokušavam da zaboravim putovanje.

Nakon povratka kontaktiram nadležne urede u Minhenu. Svi kažu da je nelegalno da se naplaćuje kofer koji je uračunat u kartu. Pokušavam da dobijem i ured Flixbusa. Nemoguća misija. U više navrata kontaktiram korisničke službe i nakon tri dana dobijam odgovor koji je potpuno deplasiran i štiti politiku kompanije. Oni su naši podvozari i kod njih vrijede takva pravila. Da je kofer ćetiri eura. Po njihovoj evidenciji autobus je stigao na odredište. No kada sam im dokazao presjedanja bilo im je veoma žao. Kartu sam kupio kod Flixbusa a ne kod podvozara.

Eto. To vam je FLIXBUS, moderna mašinerija. Aplikacije, manje personala i podvozari. U biti jedno veliko sranje. Možda sam samo ja imao peh, ali ja ovdje pišem o svojem subjektivnom iskustvu. Kada budete planirali putovanje sa njima, oboružajte se strpljenjem, hranom, dekama a svakako nebi bilo loše da angažirate i odvjetnika da vam protumači njihova pravila. Jedino ne znam da li će vam za odvjetnika biti dovoljna ćetiri eura.

Ako i vi imate slična iskustva pišite nam na: info@putokaz.eu